Karl May znanje je stjecao u zatvoru i bio lažov koji nije ni vidio Divlji zapad

Davno je prošlo vrijeme kad su se klinci igrali ispred zgrade i dijelili se na bruslijevce i vinetuovce. Da pitate mlade jesu li čuli za Winnetoua ili njegova tvorca Karla Maya, vjerojatno bi odgovor bio negativan. A mnogo je prošlo i od doba kad su se filmovi o Winnetou snimali u tadašnjoj Jugoslaviji, u blizini Starigrada Paklenice u općini Jasenice, na Velebitu... i postali najgledaniji filmovi u Njemačkoj u njezinoj povijesti.

Još je više vremena prošlo i otkako se na današnji dan, 25. veljače 1842., u Ernstthalu rodio Karl May koji je međunarodnu spisateljsku slavu stekao ciklusom romana o indijanskom poglavici, za koji je inspiraciju dobio slušajući njemačke 'gastarbeitere', koji su, vrativši se iz Amerike, sa Divljeg zapada, redovno navraćali u kuglanu u kojoj je on kao dječak skupljao kegle. No do tog je statusa May došao teško, baš kao i do statusa poštena čovjeka jer uvijek ga je pratio epitet lopova koji je zbog učestalih krađa, doslovno svega i svačega, književno obrazovanje stjecao po zatvorima. Osim toga toliko je toga u svojem životopisu fabricirao da je popriličan dio njegova života nejasan pa neki događaji imaju najmanje dvije verzije. Recimo, je li doista jedno vrijeme u djetinjstvu bio slijep kao što je jednom ustvrdio i je li ikad kročio na američko tlo o kojem je tako živo pisao? Na ovo drugo pitanje odgovor je potvrdan, ali nikada Amerikom nije jahao na konju kako je govorio u javnosti, već se vozio autobusom u pomodnom gradskom odijelu, obišao slapove Niagare, posjetio i neke indijanske rezervate, ali nikada nije došao do Divljeg zapada.