Mika Špiljak - revolucionar i državnik, knjiga je povjesničara Hrvoja Klasića (izdavač Ljevak) čija je promocija održana sinoć u prepunoj dvorani Novinarskog doma, a o knjizi su, osim autora, govorili i povjesničar Tvrtko Jakovina te Špiljakov nekadašnji suradnik Mladen Pejnović.
- Ne sjećam se da sam prije najave neke promocije vidio toliko kritika i vrlo ružnih objeda kao što je to bilo sad, pa je trebalo imati određenu građansku hrabrost napisati ovakvu knjigu te doći govoriti o njoj. Sve to govori u kakvom trenutku živimo. Ako obraditi ovakvog čovjeka kao što je Špiljak nije zanimljivo i važno, onda je ovo društvo puno bolesnije nego što se misli - kazao je uvodno Jakovina nastavljajući da je Špiljak potjekao iz sirotinjskog sisačkog kraja da bi kasnije, obnašajući mnoge funkcije u bivšoj državi, bio primljen kod pape, francuskog i američkog predsjednika.
- Špiljak je bio vrlo organiziran čovjek koji nije volio gubiti vrijeme. Sisak je bio presudan za formiranje Špiljka kao revolucionara, a Zagreb je bio presudan za formiranje njega kao državnika. U Zagrebu je ispekao zanat državnika. On je prije svega bio Titov vojnik, provodio je Titov projekt bez ikakvog bunjenja. No, nije mu sve uvijek bilo glatko, sve funkcije koje je obnašao nisu mu bile dar s neba, bilo je tu puno proturječja. Od dječaka sa sela do državnika prošao je velik put, transformaciju i učenje. Oko njega je uvijek bilo, jest i bit će prijepora, ali dobro je da je ovakva knjiga sad napisana - istaknuo je Pejnović podsjetivši da je Špiljak posljednji put, tada kao umirovljenik, nastupio 1987. u Velikoj Gorici, što je bilo prvi put da je netko javno osudio Miloševićev koncept.
- Oko Špiljaka je bilo puno intriga, no ja sam znanstvenik i nisam za ovu knjigu zanemario niti jedan dokument, išao mu on u prilog ili ne. Pojavile su se već i kritike, i uglednih ljevičara i desničara, iako knjigu nitko još nije ni vidio. Zamjera mi se, između ostalog, što ga nazivam državnikom. A da njega pitate što je bila njegova najvažnija funkcija on bi sigurno rekao da je to funkcija šefa sindikata. Ova je knjiga pisana za one koji se ne sjećaju ili ne vide kako je to bilo biti komunist 45., 65. i 85. Moram reći i ovo, moja baka je sestra Špiljakove žene Štefke. Iako se toga ne sjećam, rekli su mu da sam ga vidio kao dijete. Idući put sam ga vidio tek kada smo Tvrtko Jakovina i ja zajedno došli k njemu. Pišući ovu knjigu nisam imao razloga biti subjektivan, a jesam li bio objektivan neka prosude čitatelji - reče Klasić posebno zahvalivši Špiljakovoj 91-godišnjoj sestri Anki koja je i sama prisustvovala promociji.