Sutrašnjim svečanim otvorenjem u Hrvatskom povijesnom muzeju počinje izložba “Varvaria / Breberium / Bribir: razotkrivanje slojeva”. Postav je posvećen vjerojatno najvažnijem lokalitetu rane hrvatske povijesti o kojemu šira javnost zna malo ili nimalo. To je sasvim nezasluženo s obzirom na važnost i dosadašnja otkrića koja je Bribir ponudio. Isto tako, ova je izložba vrijedna i po činjenici da je nastala u suradnji triju muzeja, Hrvatskog povijesnog muzeja, Muzeja grada Šibenika te Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika uz niz drugih institucija. Štoviše, prava je rijetkost da je neka ovakva ustanova dopustila drugoj da prva javnosti pokaže najnoviji nalaz. A upravo će se to dogoditi na izložbi o Bribiru jer baš će se ondje moći prvi put vidjeti sadržaj groba ratnika iz Vaćana koji je dio fundusa Muzeja grada Šibenika. Kada kažemo prvi put, onda mislimo na izložen rekreirani nalaz, bez kostiju, no s prikazom kako su ostaci ratnika iz Vaćana, mjesta pored Bribirske glavice, pronađeni zajedno s predmetima među kojima su i staklena boca te franački mač. Riječ je o nalazu velike vrijednosti poput od kneza iz Bojne o kojemu se puno pisalo ranije ove godine.
Kolijevka hrvatske kulture
– Ratnik iz Vaćana zanimljiv je po tome što je to tipičan starohrvatski grob sličan onima u Biskupiji kod Knina koja je poznata po takvim grobovima. Uobičajeno je bilo da su ljudi tog doba, krajem 8. i početkom 9. stoljeća, pokapani s oružjem iako je to zakon i zabranjivao. Kod ovog su ratnika pronađeni mač i komplet ostruga, odnosno konjanička oprema. Analiza kostiju pokazala je da je čovjek bio orijentalnog porijekla, iz Cipre ili iz Sirije. Različite su teorije o tome kako je on završio na tom području, možda zato što je to područje dosta dugo držao Bizant te je riječ o nekom bizantskom ratniku, no vjerojatnije je da se radi o franačkom vojniku, pogotovo ako se pogleda mač jer takvi su bili rasprostranjeni po tadašnjem Franačkom Carstvu. Oprema mu je slična onoj kneza iz Bojne. No ovaj je pokojnik pokopan u sarkofagu, kao što je to slučaj u Biskupiji. A radi se o, izrazimo se tako, “reciklaži”, odnosno ponovnom korištenju prije korištenog sarkofaga iz ranijih razdoblja – kaže Nikolina Uroda iz Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
Kod pokopanog je ratnika, dakle, pronađen izuzetno vrijedan mač, jako cijenjen u njegovo doba, te, kao i kod kneza iz Bojne, zlatni novčić Konstantina Kopronima po čemu ispada da je taj predmet imao posebno značenje u vrijeme kada su ti ratnici pokapani.
Osim prikaza groba ratnika iz Vaćana, domaća će javnost prvi put vidjeti i presliku stranice kodeksa koji je koji se čuva u knjižnici u Münchenu a na kojoj je prikazan Mladen II., sin Pavla Šubića Bribirskog, sa svojim osobnim liječnikom. Mnoge će zanimati i kuriozitet vezan uz u kamenu isklesane tri leopardove glave, prvi prikaz grba, u kamenu isklesane tri okrunjene leopardove glave u 14. stoljeću predstavljale su ozemlje Hrvatske sve do pojave šahovnice krajem 15. stoljeća, a grb s leopardovim glavama otada predstavlja samo Dalmaciju.
- Vidjet ćemo i gdje se po prvi puta spominje ime bribirskog župana, u povelji Petra Krešimira IV. iz 1069. godine koju donosimo u prijepisu jer, nažalost, original nije sačuvan. Uz pojam “mare nostrum dalmaticum” spominje se i ime župana bribirskog Budeca koji je ujedno kraljevski posteljnik. Bribir i bribirsku županiju spominje i Konstantin Porfirogenet u svojem “De Administrando Imperio” u kojem nabraja županije, jedna je od 11 županija i bribirska. Sasvim je sigurno da je lokalitet zajedno s drugima u tom području, poput Biskupije pokraj Knina, kolijevka hrvatske kulture, upravo ono što je Mezopotamija za svjetsku povijest. Moramo dati važnost toj našoj Mezopotamiji jer tamo je Hrvatska i nastala – rekao je Kristijan Gotić iz Hrvatskog povijesnog muzeja.
Riječ je, dakle, o arheološko-povijesnoj izložbi koja je kronološka.
– Počinjemo s poviješću istraživanja, nastavljamo s pretpoviješću, Liburnima i njihovom utvrdom, pa antičkom Varvarijom, a onda s ranosrednjovjekovnom utvrdom Breberium pa onda Bribirom. I sve smo to željeli pokazati po razdobljima, na što već samo ime izložbe upućuje. Nama u muzeju posebno je važan taj srednjovjekovni segment, odnosno doba Šubića Bribirskih koji su bili najmoćniji plemićki rod svojeg vremena, praktički samostalni vladari. Razotkrili smo sve slojeve ove, u pravom smislu riječi, hrvatske Troje – kaže Nikolina Mađar iz Hrvatskog povijesnog muzeja koja uz Nikolinu Urodu i Kristijana Gotića potpisuje postav izložbe. Prvi je s iskapanjima počeo fra Lujo Marun prije 110 godina. Vrijednost je ove izložbe u pokušaju da se sakupi sve što se o Bribiru može sakupiti jer je puno toga rasuto po drugim institucijama poput arhiva, čak i onih u Mađarskoj ili Njemačkoj.
– Bribirska glavica vrlo je važan pretpovijesni lokalitet, i u strateškom smislu. Riječ je o jednoj ne previsokoj visoravni na oko 300 metara nadmorske visine, koja dominira područjem. Konstantno je naseljena već od kasnog brončanog doba, zbog čega i jest toliko bogata – rekla je Nikolina Uroda.
Jedini u Europskoj uniji
Istraživanja u Bribiru i dalje traju te je sasvim sigurno da će dati još uzbudljivih otkrića. Izložba se bavi jedinstvenim lokalitetom u Hrvatskoj na kojem se razotkriva cijeli niz slojeva koji su bitni za hrvatsku nacionalnu povijest. Na arheološke slojeve koji sežu do kasnog srednjeg vijeka Hrvatski povijesni muzej pruža nadgradnju iz svojega fundusa, a to se naslanja na plemićki rod Šubića Bribirskih, kaže Matea Brstilo Rešetar, ravnateljica Hrvatskog povijesnog muzeja dodajući kako je teško vjerovati da bribirski lokalitet nije uključen u kurikul povijesti te ističući kako je izložba i svojevrstan pokazatelj spone između fundusa dvaju nacionalnih muzeja, Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu i Hrvatskog povijesnog muzeja, koji još uvijek čekaju na realizaciju svojih stalnih postava. Spomenimo samo činjenicu da je Hrvatska jedina zemlja u Europskoj uniji koja nema stalni postav nacionalne povijesti.
Liči mi na Peđu Grbina u mlađim danima.