U istoj subotnjoj večeri kada je publika u pulskoj Areni gledala premijeru Vrdoljakova filma o generalu Anti Gotovini, na prohladnoj zagrebačkoj Opatovini premijerno je izvedena predstava “Fine strine s Opatovine” u kojoj jedan važni lik umišlja da je proslavljeni general Ante Gotovina te kopa pobjednički tunel prema Kninu. Riječ je o praizvedbi crne komedije ili komičnog krimića koji je histrionizirao i kajkavizirao najizvođeniji histrionski pisac Nino Škrabe, a režirao najčešći histrionski redatelj Zoran Mužić.
I Škrabe i Mužić imaju čak šesnaest histrionskih utakmica u iskusnim nogama i umjetnici su koji su potpuno ovladali specifičnim histrionskim pučkim kazališnim izričajem u kojem je u prvom planu snažna farsičnost, kritičnost prema aktualnom trenutku i nepoštovanje bilo kakvih tabua i neprikosnovenih svetinja.
Obrada Kesserlinga
Nino Škrabe za ovu je priliku obradio i doradio poznati dramski predložak Josepha Kesserlinga “Arsen i stare čipke” koji je sredinom prošlog stoljeća osvojio Broadway, ali i ljubitelje filma zahvaljujući filmskoj ekranizaciji koju je potpisao Frank Capra. Nakon kazališnog i filmskog uspjeha, predložak u kojem se mladi pisac susreće s naoko pitomim tetama koje iz milosrđa ubijaju usamljene ljude nekoliko je puta igran i u Hrvatskoj, ali u svom izvorniku.
No, Škrabe je otišao korak dalje od samog Kesserlinga uvukavši u radnju osobe koje su mentalitetski vezane za sadašnji hrvatski postratni trenutak u kojem se bivši vojni liječnici pretvaraju u mafijaške estetske kirurge, a psihički bolesnici umišljaju da su proslavljeni heroji Domovinskog rata pa su stalno u ratnim akcijama uznemiravajući mirno zagrebačko susjedstvo. Tu je i poduzetni svećenik koji je strogo kažnjen od otuđene crkvene hijerarhije jer je u jednom tornju zagrebačke katedrale poželio otvoriti restoran, baš kao i kazališni kritičar koji je ne samo potkupljiv nego i osvetoljubiv. Svaka sličnost sa stvarnim likovima vjerojatno nije slučajna.
Kostimografkinja Elvira Ulip poštovala je i tekst i razigranu režiju, baš kao što je scenograf Enes Hodžić Arči poštovao povijesni prostor na Opatovini koji je vođa Histriona Zlatko Vitez na vrijeme ugrabio za zagrebačke kazališne histrionske potrebe. Koreograf nije potpisan, a u predstavi “Fine strine s Opatovine” doista ima plesnih pa i akrobacijskih pokreta i to puno više nego što je to uobičajeno u mainstream predstavama za koje je onda očito zaslužan redatelj, ali i požrtvovni glumci.
Povećati honorare glumcima
I dok je Zlatko Vitez kao producent predstave i umjetnički ravnatelj Histriona na najavnoj konferenciji za tisak 43. Histrionskog ljeta bio kritičan prema glumcima s lanjske premijere (Marija Jurić Zagorka, “Grička vještica”), ovim aktualnim glumcima morao bi povećati honorare. Jer bili su nevjerojatno poletni, energični i scenični. Na Opatovini je na pretpremijeri u četvrtak sve frcalo od energije. Očito je glumcima legao i vickasti, ali i lucidni tekst koji ne nasmijava na prvu loptu, nego ima i dodatnu dramsku dimenziju, ali i režija koja im je dozvolila puno slobode i vlastitih glumačkih rješenja.
Svi su glumci iz skladnog ansambla dali maksimalni doprinos ovoj dinamičnoj i serioznoj predstavi koja će na Opatovini igrati cijelog ljeta. U prvom redu ipak treba pohvaliti iskusne glumice i odlične komičarke Slavicu Knežević i Ankicu Dobrić u ulogama dviju teta iz obitelji Degen koje u podrumu svoje stare i ugledne pobožne kuće na Opatovini pokapaju usamljene starije muškarce pjevajući im na tajnovitim pogrebima njihove najdraže pjesme. Ubijajući ljude otrovom iz obiteljskog nasljedstva one su uvjerene da čine dobro djelo koje im neće ostati nezapaženo.
Briljantni Franjo Kuhar
U ulozi bolesnog nećaka Mutimira Degena briljantan je i nezaustavljiv Franjo Kuhar kao umišljeni Ante Gotovina i čovjek od gume koji prkosi sili gravitacije. Markantni Andrej Dojkić je zloglasni kazališni kritičar Trpimir Degen koji se sviđa i ženama (putenoj Vandi Winter kao kritičarevoj zaručnici Ani), ali i muškarcima, napose “vojnom lekaru” iz zagrebačke Vojne bolnice Puriši Vujadinoviću kojeg je život odveo u ralje okrutnih mafijaša u sjajnoj kreaciji Damira Lončara, komičara s jako puno registara.
Zločesti brat Degen Ratimir, obiteljski sadist i pomalo nespretni ubojica regionalnog značaja, u sigurnim je rukama glumca Davora Svedružića. Iznimno rafiniran u čak dvije uloge je Tomislav Martić, prvo kao rezervirani velečasni Vrtiprah, a onda kao policajac i strastveni pisac Srebrenko. Baš taj brzogovoreći Srebrenko uloga je u kojoj je Martić pokazao svoje ogromne komičarske i glumačke mogućnosti koje prerijetko gledamo na sceni.
I Žarko Savić je efektni gospon Jura kao potencijalna žrtva milosrdnih tetaka, ali i brižni gospon Moric iz sanatorija kojeg umišljeni Gotovina doživljava kao Vladimira Šeksa kojem se ovih dana sigurno naveliko štuca. Dinka Vuković i Martin Kuhar više su nego autentični policijski par u predstavi koja dokazuje da Hrvati nisu neduhovit narod.