Kazalište Hotel Bulić u zagrebačkom KUC-u Travno predstavilo je "Fedru", grčku tragediju koju je u 17. stoljeću oživio dramatičar Jean Racine, a sada ju je, u prijevodu Tomislava Prpića, režirala Senka Bulić. Scenografi predstave su Alma Trauber i Dean Zlovolić, kostime potpisuje Oliver Jularić, a dizajn svjetla Tomislav Maglečić.
Na ogoljenoj sceni, koja će se razigrati tek kasnije, dočekuje nas Hipolit – oličenje asketske čistoće i mladenačke ljepote. Prigušenim pokretom utjelovljuje ga Toni Kukuljica. Oko njega orbitiraju dvije žene: raskošna, neukroćena Fedra (Barbara Nola), koja gori od zabranjene želje za posinkom, te fizički ogoljena, ali suspregnuta Aricija (Klara Fiolić), kao naviknuta na svijet u kojem se njezine želje ne ostvaruju.
Njihov neizgovoreni ljubavni trokut eksplodirat će u trenutku navodne smrti kralja Tezeja, u kojem se potencijalni prijestolonasljednici počinju boriti za njegov tron, a Fedra, lišena bračnih okova, za ostvarenje svojih razornih strasti. Kao utjelovljenje ženskog očaja, u ulozi Fedre briljantna je Barbara Nola. Nakon što pusti emocijama da se raspojasaju, cijela predstava pretvara se u začudan i moćan komad koji će, povratkom (ipak živog) kralja, prijeći u urnebesno duhovit prikaz odvojenosti jednog vladara od stvarnosti. Paralelno s pojavljivanjem odličnog Marka Cindrića, koji u ulozi Tezeja okreće atmosferu predstave naglavačke, na pozornici se ukazuje i mali Aleph Zlovolić, nagovještavajući neizbježan tragični kraj.
Priznat ću: na početku predstave, izvedene u kićenom, patetičnom tonu francuskih salona Racineova vremena, nisam očekivala toliko stilskih prevrata, kao ni duhovitosti u prikazu mnogima dobro poznate priče. I zato ne dajte da vas naoko dosadan uvod zavara – nakon samo 75 minuta, koliko ukupno traje, bit ćete sretni što ste se prepustili Fedrinim čarima.