Neke grupe evoluiraju tijekom cijele karijere. Druge se oslanjaju na
legije privrženih obožavatelja i zauvijek ostaju vjerne zvuku koji ih
je proslavio. Prvima je potrebno puno hrabrosti i intuicije, ali ni
drugima zadatak nije lakši jer moraju dokazati da bunar iz kojega crpe
ideje neće tako skoro presušiti i pretvoriti ih u karikature vlastite
bolje prošlosti.
The Rolling Stones i u petom desetljeću postojanja praše gotovo isti
ritam i blues s kojim su startali, a Beatlesi su u samo sedam godina
potpuno uspješno transformirali svoj cjelokupni izričaj; Noel Gallagher
i dan-danas pokušava udahnuti novi život brit-popu, a Damon Albarn
sklada kineske opere...
Ništa drukčije nije ni u svijetu hard rocka i heavy metala. Kao
drastičan primjer kreativne filozofije mogli bismo navesti Motörhead,
grupu koja ima praktično jednu jedinu pjesmu i nemilice je tepe već
više od trideset godina – katkad se zove “Aces Of Spades”, katkad “Iron
Fist”, a ponekad – kao na posljednjem albumu – “Runaround Man”, ali
uvijek je prepoznatljiva i zarazna.
S druge strane, grupe kao što je, primjerice, Sepultura svakim su
albumom mijenjale i nanovo definirale novi stil, barem ako govorimo o
“pravoj” Sepulturi s Maxom Cavalerom na čelu. Za mnoge obožavatelje
hard rocka i heavy metala prve asocijacije na ljubljene žanrove bit će
AC/DC i Metallica. Grupe su to s kojima se, uz Iron Maiden, počinjalo i
prije četvrt stoljeća, ali i one čiji opus poštuju i današnji klinci
iako umjesto nasnimljenih kazeta i prišivaka razmjenjuju mp3 bootlege
koncertnih nastupa svojih junaka u Helsinkiju ili Bukureštu.
AC/DC, australski junaci žešćeg rocka koji graniči s metalom, na sceni
su već 35 godina i prodali su više od 200 milijuna kopija svojih
albuma. Najslavnije trenutke doživjeli su na prijelazu iz sedamdesetih
u osamdesete, s pločama “Highway to Hell” (1979.) i “Back in Black”
(1980.) – u tom kratkom međuvremenu od pretjeranog cuganja preminuo je
njihov prvi pjevač Bon Scott i zamijenjen je Brianom Johnsonom.
Novija rock povijest možda ih i ne bi upamtila kao toliko važne da se
1990. nisu iznenada vratili na veliku scenu albumom “The Razor’s Edge”
te megahitovima “Thunderstruck” i “Money Talks”. Nakon toga snimili su
još dva albuma za nijansu naklonjenija bluesu, koji su malo koga
oduševili, ali sada se vraćaju s “Black Ice” – albumom na kojem su
radili posljednje četiri godine i čija je namjena još jednom vratiti
staru slavu.
Bez imalo sumnje, AC/DC spadaju u grupu izvođača kojima je svaka
promjena u zvuku mrska, ali možda je baš to razlog zašto su i u
“jeseni” karijere zadržali zavidnu bazu poklonika, jer i velika većina
konzumenata njihove glazbe duboko je konzervativna i ne želi
eksperimente, nego samo novu dozu prijeko im potrebnog starog dobrog
hard rocka koji su AC/DC tako dugo i dično reprezentirali.
Ovaj put grupa je sasvim odlučna u namjeri da im pruži točno to – zato
je toliko dugo radila na novoj ploči, zato je i Angus Young (gitarist i
vođa grupe) u 54. godini života odlučio još jednom navući svoju
prepoznatljivu odoricu školarca u kratkim hlačicama.
“Obećavam da će ovo biti pravi rock'n’roll”, izjavio je nedavno Angus
za Rolling Stone, a producent Brendan O’Brien nadovezao se: “Sjećate li
se 'Back in Black’ ili 'Highway to Hell’? E, pa ovo je još uvijek isti
band i naša je misija da to dokažemo”.
Metallica je pak sasvim drukčija priča – no, u neku ruku slična jer
pokazuje zakonitost poznatu osobito dugovječnim izvođačima: izazovi
nisu uvijek vremenski ispred njih, katkad ih se može naći i u
prošlosti. Drugim riječima, najbolje je to izrazio njihov novi
producent Rick Rubin:
“Ako ste se više od 20 godina vodili idejom stalne i neminovne
promjene, možda je napuštanje te ideje najrevolucionarnija stvar koju
trenutačno možete napraviti”.
Rubin – kreativni genij i vizionar koji je osnovao Def Jam Records kao
jednu od najutjecajnijih etiketa u posljednjih 20 godina, odgovoran je
za “Walk This Way” Aerosmitha i Run DMC-a, producirao je najbolje
radove Slayera, Peppersa i System Of A Down, natjerao rockere da vole
Jay-Z-a i udahnuo novi život Johnnyju Cashu – pristao je na akciju
“spašavanja” Metallice samo ako ga bude potpuno slušala.
Od omiljene grupe većine metalaca u osamdesetima Metallica se u
devedesetima najprije komercijalizacijom, pa u “nultima” daljnjom
trivijalizacijom pretvorila u band koji svi vole mrziti. Od samih speed
metal početaka na “Kill 'Em All”, Metallica – grupa koja je dosad
prodala gotovo 100 milijuna nosača zvuka – svakim je albumom evoluirala
iako promjena nije uvijek bila nabolje.
Ta grupa rušila je granice: najprije su doslovce definirali thrash kao
podžanr metala i postali gotovo sinonim za njega, pa ga probili u
mainstream, a zatim ga i vlastoručno upropastili pomicanjem prema
pristupačnijem, uvelike trivijaliziranom zvuku. Kada je sastav 1989.
prvi put nastupao na dodjeli Grammyja, njegov thrash metal bio je
uzbudljiva glazba na samom kreativnom vrhuncu. U godinama koje su
slijedile osvojili su čak sedam tih nagrada, ali je glazba koju su
svirali zaradila etiketu reakcionarne i nazadne.
Preuzevši kormilo Metallice, Rick Rubin rekao im je neka ne zaziru od
vlastite prošlosti, nego da im ona posluži kao inspiracija: “Kreativni
vrhunac doživjeli ste s 'Master of Puppets’ i '...And Justice For All’
potkraj osamdesetih. Sad kad znate toliko toga više, možete li biti
barem jednako dobri kao onda?”, upitao ih je. Bubnjar Lars Ulrich u
intervjuima se žalio na bolove u križima i zglobovima (44. je na
plećima!), a pjevač i gitarist James Hetfiled trebao je posebnu
psihofizičku pripremu prije svake studijske seanse, ali poslušali su
šefa te uložili i posljednje atome energije kako bi još jednom
zazvučali kao u najboljim danima – kada je riječ o metalu, to nije samo
pitanje kreativnosti nego i tjelesne spreme...
AC/DC ili Metallica – tko će bolje zadovoljiti potrebe svoje publike?
Po svemu dosad viđenom, čini se da su obožavatelji prvih manje
zahtjevni, a takva je i njihova glazba – sve što se traži jest barem
još jedan “Thunderstruck” ili “Hells Bells” i svi sretni i zadovoljni.
S druge strane, Metallica je u puno nezavidnijem položaju: svaki
aranžman, rif i solaža naći će se pod mikroskopom publike već naviknule
na razočaranja, ali ako uspije, bit će to epski trijumf...
Dugoočekivani novi albumi Metallice i AC/DC
Kako je Butković pobijedio verbalno moćnog Milanovića: 'Glavašević s Plenkovićem mu nije ni blizu'
Da je Butković ušao u neke ozbiljne rasprave s Milanovićem, recimo, o Ustavu, ne bi to imalo takav efekt kao što ga je imala ona kravica, odnosno bik. Pritom je Butković bio komunikacijski neusporedivo kreativniji i efikasniji nego sad Glavašević koji pokušava dobiti na vidljivosti, kažu analitičari
FOTO Severina stigla na ročište zbog uhođenja u štiklama od 990 eura: Privukla sve poglede
Severina Vučković danas je došla na još jedno ročište te izazvala veliku pažnju svojom zanimljivom modnom kombinacijom
FOTO Tko je lijepa supruga Dinamova trenera koji je srušio Rijeku? Radi u zdravstvu i velika mu je podrška
Lijepu Marinu rijetko se može vidjeti na nogometnim utakmicama. Dok njezin suprug s klupe vodi svoju momčad prema novoj tituli prvaka države, ona radi kao medicinska sestra u bolnici i vodi brigu o dvojici sinova.
Četiri puta tjedno intenzivne šetnje je dovoljno da budete fit do ljeta, no na kraju vježbe obavezno napravite jednu važnu stvar!
Da biste usvojili dobre navike, potrebno ih je dosljedno provoditi tijekom tri tjedna ili 21 dan. Pa, ako se želite pretvoriti u osobu kojoj je bavljenje sportom ujedno i lifestyle, donosimo vam jednostavan plan kako to sprovesti u djelo.
Potez poznatog restorana oduševio sve posjetitelje: Vješto spojili japansku kuhinju s mediteranskim okusima
Matsunoki - izvrsnost japanske kuhinje u ekskluzivnom restoranu Hotela Bellevue na otoku Lošinju