Charlie i tvornica čokolade

Iako smo svi bili uvjereni da čokolade radi svizac, istina je ipak drugačija - za predivni okus zaduženi su mali ljudi koji se odazivaju na ime Oompa Loompa. A tajna njihove dobre čokolade je u tome što je miješaju uz pomoć vodopada. Dakle, istina je vrlo jednostavna, samo trebate vjerovati Timu Burtonu. Problem je u tome što vjerovati Timu Burtonu nije uvijek najlakše.
Od samih svojih početaka Burton je označen kao redatelj kojemu je forma bitnija od sadržaja, a tijekom godina nije ni pokušao osporiti tu reputaciju. Na sreću, njegova sposobnost da stvori nezaboravne scene puno puta je znala nadmašiti nelogičnost cjeline, a "Charlie i tvornica čokolade" tu nikako nije izuzetak.

Popularnu bajku Roalda Dahla o tajanstvenom proizvođaču čokolade Willyju Wonki, Burton je pretvorio u avanturu skromnoga i siromašnoga dječaka Charlieja te je ekranizirao s puno stila i maštovitosti, gdje je nemoguće ne uživati u skupini vjeverica koje naporno rade na tvorničkoj traci, nizu kloniranih i raspjevanih Oompa Loompa, predivnom krajoliku s čokoladnom rijekom u prvome planu ili pak u traumatičnom prisjećanju na Wonkino djetinjstvo kojim je dominirao tata zubar (glumi ga Christopher Lee).

Međutim, sve te sjajne epizode, zajedno s odličnim Johnnyjem Deppom u ulozi Wonke i neodoljivom glazbom Dannyja Elfmana, ipak nisu dovoljne da prekriju monotonost cjeline. Bez zanosa koji je krasio strukturalno sličnu "Golemu ribu", "Charlie i tvornica čokolade" sa svojom repetitivnom dramaturgijom pati od predvidljivosti, što u ovom slučaju i ne bi bilo toliko strašno kada ne bi bila riječ o filmu čija cijela premisa počiva na iznenađenjima.

Doduše, u knjizi predviđenoj za prve razrede osnovne škole takvo otkrivanje priče sasvim pogoduje, no ne i u filmu koji pretendira zabaviti višestruko starije gledatelje.

Uozbiljenje priče Burton je pronašao u pretvaranju Wonke u ciničnoga mizantropa s osmijehom na licu, ali i ta promjena više je vanjska negoli sadržajna, a samim time dijeli sudbinu filma koji je zabavniji kada se prepričava negoli kada se gleda. (J. J.)