Novi triler u kinima "Crna torba", koji potpisuje Steven Soderbergh, zadovoljit će sve potrebe ljubitelja špijunskih filmova. Smislena je to, dinamična i komplicirana, ali razumljiva i jasna mješavina elegancije, napetosti i emocionalne kompleksnosti u čijem je središtu bračni par George (Michael Fassbender) i Kathryn (Cate Blanchett). I Kathryn i George su elitni agenti obavještajne službe. Napetost se ovdje ne gradi postupno, nego se odmah ide "in medias res". Unutar njihove agencije postoji krtica; netko tko opasan, vrijedan i moćan softver Servus pokušava prodati stranim silama. Glavna osumnjičena upravo je Georgeova supruga. Kako bi otkrio istinu, George organizira večeru na koju poziva nekolicinu kolega od kojih su svi redom potencijalni izdajnici. Ono što slijedi je psihološka igra s poprilično visokim ulogom u kojoj se tajne kuhaju ispod maski učtivosti i lažnih osmijeha. Cijeloj toj igri mačke i miša dodatnu dozu uzbudljivosti daje i činjenica da su svi igrači špijuni i svi igraju tako da nadmudre, odvedu na krivi trag i pobijede baš svakog drugog.
Soderberghova režija je elegantna, a na neki način čak i intimna, uglavnom zahvaljujući odnosu Kathryn i Georgea. Grupne scene večere ili brzopoteznog ispitivanja koje George ima s kolegama jako su dinamične, zbog čega stvaraju čak i pomalo klaustrofobičnu atmosferu. Kao takve ne ostavljaju puno prostora za razmišljanje ni likovima ni gledateljima, a sve to skupa daje sasvim solidnu dozu adrenalina. Iako je cijela glumačka družina – a to je vidljivo u zajedničkim scenama – zaista na razini zadatka, posebno briljira Fassbender, koji uvjerljivo prikazuje unutarnji sukob čovjeka rastrganog između dužnosti i ljubavi. I Blanchett je jednako uvjerljiva u ulozi visoko inteligentne, do beskraja enigmatične žene kojoj je – i to ovdje nije nimalo klišeizirano – slaba točka upravo ljubav, odnosno brak. Iako "Crna torba" ne izmišlja toplu vodu kada je riječ o žanrovskim postavkama filma, ipak ne gubi na intrigantnosti. U sasvim dovoljnom trajanju u kojem ničega nije ni previše ni premalo, sa sasvim dovoljnim ubacivanjem elemenata obiteljske, točnije bračne drame, "Crna torba" je baš film kojem se nema puno toga za prigovoriti. Zanimljivo je i to što ovdje uopće nema akcijskih scena kao u, recimo, filmovima o Jamesu Bondu. Umjesto toga, Soderbergh stvara dobru priču koristeći decentnost i suzdržanost i upravo njegova posvećenost takvom načinu razvijanja radnje zaslužuje pohvalu. Naravno, u minimalističkoj scenografiji i režiji u kojoj se ne pribjegava specijalnim efektima i "pucačinom", koje bi eventualno začinile radnju, težina zadatka pala je na leđa pametnog scenarija i dobre režije. Osim toga, "Crna torba" dokaz je Soderberghove majstorije u kojoj gledateljima daje izazov da i sami preispitaju pojam povjerenja u kojem su nerijetko zamagljene i gotovo nepostojeće granice između odanosti i interesa.
Drama, Rumunjska, 105 min Režija: Emanuel Parvu Glumci: Bogdan Dumitrache, Ciprian Chiujdea Svoju je premijeru ostvario u službenoj konkurenciji Canneskog festivala, na kojem je dobio posebno priznanje, osvojio je "Srce Sarajeva" na prošlogodišnjem SFF-u, a bio je i rumunjski kandidat za Oscar. "Tri kilometra do kraja svijeta", posljednji film Emanuela Parvua, došao je i u domaća kina. Ova nas zanimljiva drama koju krasi prekrasan kolorit, ali i nimalo prekrasna tema, odvodi u ruralne dijelove Rumunjske, i to u selo u koje se ljeti stiže isključivo rijekom, a zimi helikopterom. Drama se gradi oko mladića Adija, koji u svom rodnom selu doživi brutalan homofobni napad. Nakon toga ne slijede obrana, pažnja, njega i stajanje na njegovu stranu. Naprotiv, Adi doživljava promjene u ponašanju svojih roditelja, zbog čega mu se urušava privid koliko-toliko normalnog života koji je vodio. Parvu u ovom filmu ne istražuje samo teme identiteta, samootkrivanja, obiteljske odnose nego i društvene predrasude i razarajuće učinke koje one mogu imati na pojedinca. Uvjerljiva priča sa snažnim izvedbama i pojedinim zastrašujućim scenama koje će teško ispariti iz glave. Dojam koji "Tri kilometra do kraja svijeta" ostavlja bez sumnje je autentičnost, a upravo je to najveći adut još jednog sjajnog ostvarenja rumunjske kinematografije.Tri kilometra do kraja svijeta (Kino mreža)
