'Briljantin' iz Sesvetskog Kraljevca

Dugogodišnji ravnatelj Komedije Niko Pavlović poslušao je svoje kritičare. Kritizirali su ga zbog uvoza stranih mjuzikala (koji su, doduše, napunili kazalište i donosili strukovne nagrade) i zapostavljanja operete. No, Pavlović ima sluha i za kritiku. Sezonu je otvorio praizvedbom mjuzikla "Ruža na asfaltu" skladatelja Darka Hajseka, autora stihova Ladislava Prežigala i libretista Igora Weidlicha, a ansambl već uvježbava "Šišmiša" J. Straussa mlađeg. Hoće li se kritičari sada utišati?

"Ruža na asfaltu" najavljena je kao sapunica iz predgrađa. Nešto poput "Briljantina" iz Sesvetskog Kraljevca. I doista, prvi dio predstave koju je dosta spretno režirao mladi Marko Juraga (a uspješno dirigirao također mladi Krešimir Batinić) kvartovska je urbana priča o mladom gradskom momku koji se zaljubi u djevojku sa sela.

Za njezinom tajnom mladac koji voli piti "žuju" s prijateljem i parom lezbijki odlazi put "gena kamenih" kako bi pronašao svoju izgubljenu djevojčicu. I tu nas čeka filmski obrat. "Briljantin" prerasta u "Alisu iz zemlje čudesa", možda i u "Čarobnjaka iz Oza". Predstava izmiče stvarnosti i postaje san, a ljubavna priča nestaje poput mjehurića bakarske vodice.

Glazbeni dio "Ruže s asfalta" svojevrstan je homagge Goranu Bregoviću i njegovu skladanju u kojemu ima mjesta za sve žanrove ovoga svijeta. Hajsek tako ispisuje podvrstu etnomjuzikla koji ima uporište u rocku, ali ne bježi od šlagera ni od klasike. U cijelom tom gledljivom, ponešto predugom eksperimentu Komedijin ansambl dobro funkcionira.
 Prekaljeni u stranim mjuziklima, umjetnici predvođeni prvakinjom Milom Elegović i nenadmašnim Draženom Čučekom, koji svojim bessonovskim uprizorenjem Euzebija diže razinu predstave, s puno su volje prigrlili mjuzikl made in Croatia. Posebno valja pohvaliti pjevačko umijeće Branka Glada i Vladimira Tintora te atraktivne Vlatke Burić koja dokazuje da zna pjevati i u neopernoj maniri.