Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Rijeka poziva na otvorenje samostalne izložbe Nenada Petronija pod nazivom “Diva čiji sjaj nikada ne blijedi”, u petak, 6. veljače u 19 sati, u Galeriji Juraj Klović. Izložba ostaje otvorena do 20. veljače 2026. godine.
Izložba donosi presjek bogatog i slojevitog opusa Nenada Petronija, koji se slikarstvom kontinuirano bavi od 1968. godine. Njegovo stvaralaštvo ne zaustavlja se na prošlosti, već trajno promišlja sadašnjost i budućnost, spajajući osobno iskustvo, društveni kontekst i likovni eksperiment.
Petronio je autor koji tematske i motivske okvire shvaća kao prostor slobode, stalno ih preispitujući kroz nove sižee, tehnike i tehnološke postupke. Njegov opus obilježen je snažnom gestualnošću, suptilnim koloritom i kontinuiranim istraživanjem odnosa forme, emocije i značenja.
Središnji motiv izložbe je lik Marilyn Monroe kao univerzalne ikone popularne kulture. Kroz seriju radova Petronio istražuje odnos između originala i reprodukcije, glamura i banalnosti, slave i intime.
Kolažirane fotografske reprodukcije, intervencije tušem i slikarska obrada pretvaraju poznati lik dive u osobni, intimni umjetnički zapis, u kojem se brišu granice između masovne slike i individualnog doživljaja.
Kako u predgovoru izložbe ističe Theodor de Canziani, Petronio na taj način ne poništava status ikone, nego ga dodatno obogaćuje osobnim iskustvom, imaginacijom i emocionalnim odnosom prema slici.
Izložba se ujedno bavi i suvremenim temama – utjecajem medija, društvenih mreža, umjetne inteligencije i individualizirane percepcije stvarnosti. Petronijevi radovi pozivaju na intimni dijalog s motivom i potiču gledatelja na promišljanje odnosa između slike, društva i osobnog iskustva.
Nenad Petronio rođen je 1951. godine u Rijeci. Završio je Pomorsku školu u Bakru i diplomirao na Pomorskom fakultetu u Rijeci. Slikarstvom se bavi više od pet desetljeća, a izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Sudionik je više likovnih kolonija, član HDLU-a Rijeka i HZSU-a, a živi i radi u Bakru.
Marilyn Monroe, pak bila je znamo najprepoznatljivije lice 20. stoljeća, globalni simbol glamura čiji su filmovi zaradili bogatstvo. Ipak, život joj je bio isprepleten mračnim tajnama, političkim skandalima i osobnim demonima koji su na kraju doveli do tragičnog kraja.
Rođena je kao Norma Jeane Mortenson, stvorila je personu koja je definirala jednu eru. Od prve naslovnice Playboya do statusa najpoželjnije žene svijeta, njezina je pojava bila magnet za publiku i novac. Filmovi u kojima je glumila zaradili su više od dvjesto milijuna dolara, svotu koja bi danas vrijedila milijarde, no njezin utjecaj nadilazio je financije. Postala je arhetip platinaste plavuše, istovremeno ranjiva i zavodljiva, čime je potvrdila svoje mjesto u vječnosti pop kulture. No, dok ju je studio 20th Century Fox vidio isključivo kao lijepo lice, Marilyn je imala daleko veće ambicije. Dokazala je to 1954. godine kada je, kao jedna od prvih žena u Hollywoodu, osnovala vlastitu produkcijsku kuću, Marilyn Monroe Productions, kako bi preuzela kontrolu nad svojom karijerom i birala ozbiljnije uloge. Vrhunac glumačkog priznanja stigao je sa Zlatnim globusom za ulogu u klasiku Neki to vole vruće, čime je svima dokazala da je mnogo više od imidža koji su joj nametnuli.
Ipak, njezin privatni život bio je daleko od holivudske bajke, a najozloglašeniji skandal koji je i danas obavijen velom tajne bila je njezina navodna veza s braćom Kennedy. Njezin senzualni nastup s pjesmom "Happy Birthday, Mr. President" za Johna F. Kennedyja u Madison Square Gardenu 1962. godine smatra se javnim priznanjem njihove afere. Pričalo se da je prijetila konferencijom za novinare na kojoj bi otkrila detalje ne samo o vezi s predsjednikom, već i s njegovim bratom, državnim odvjetnikom Robertom F. Kennedyjem. Biografi tvrde da je postala prijetnja koja je mogla srušiti najmoćniju obitelj Amerike, što je pokrenulo lavinu događaja s kobnim posljedicama. Njezino mentalno zdravlje, već narušeno teškim djetinjstvom provedenim po sirotištima i udomiteljskim obiteljima gdje je bila žrtva zlostavljanja, dodatno se pogoršalo pod pritiskom slave.
Borila se s teškom anksioznošću, nesanicom i depresijom, a spas je tražila u smrtonosnom koktelu barbiturata i alkohola. Ovisnost je uništavala njezin profesionalni život, zbog čega je postala poznata po kroničnom kašnjenju na snimanja i potpunoj nepouzdanosti. Na setu filma Neki to vole vruće navodno joj je trebalo šezdeset ponavljanja da izgovori jednostavnu rečenicu. Njezin treći suprug, legendarni igrač bejzbola Joe DiMaggio, navodno je za njezino stanje i preranu smrt krivio upravo klan Kennedy. "Svi Kennedyjevi su ubojice dama. Uvijek su se izvlačili s tim", povjerio se DiMaggio godinama kasnije, tvrdeći da je oduvijek znao tko ju je ubio, ali je šutio kako ne bi "započeo revoluciju".
Pronađena je mrtva u svom domu petog kolovoza 1962. godine, u dobi od samo 36 godina. Službeni uzrok smrti bio je "vjerojatno samoubojstvo" predoziranjem, no okolnosti su od početka bile sumnjive. Brojne nedosljednosti u policijskoj istrazi i svjedočenjima potaknule su teorije zavjere koje traju i danas, a u kojima se kao mogući naručitelji ubojstva spominju CIA, mafija ili sama obitelj Kennedy, koja se navodno željela riješiti opasne ljubavnice. Marilyn Monroe tako je ostala vječni paradoks, žena koja je osvojila svijet, ali nikada nije uspjela pobijediti tamu u sebi.