Dugo se vjerovalo da je Vincent van Gogh svoju slavnu sliku "Zvjezdana noć" stvorio na temelju sjećanja i prijašnjih crteža pejzaža koje je gledao kroz prozor svoje bolničke sobe u Francuskoj. Znanstvenici iz Južne Koreje sada tvrde da je to umjetničko djelo iz 1889. godine vjerojatno utemeljeno na stvarnom promatranju noćnog neba, a ne samo na bogatoj slikarevoj fantaziji.
Uzbudljivo predzorno nebo sa sjajnim zvijezdama, svijetlim srpom Mjeseca i plavo-bijelim vrtlozima dominira krajolikom na kojem se ističu čempres i obrisi dalekog sela. Nova otkrića sugeriraju da taj nebeski prizor iznimno nalikuje rasporedu koji je bio prisutan na nebu u ranim jutarnjim satima pred kraj srpnja iste godine.
Istraživački tim iz južnokorejske tvrtke za svemirsku znanost SLLAB i Sveučilišta Kyung Hee u Seulu iskoristio je poseban Van Goghov crtež kako bi točno identificirao brdoviti krajolik koji je slikar promatrao. Smjestili su taj pejzaž jugozapadno od bolnice u blizini mjesta Saint-Remy-de-Provence u južnoj Francuskoj, gdje je umjetnik boravio punih dvanaest mjeseci. Znanstvenici su zatim izradili detaljnu simulaciju neba iznad tog specifičnog područja kako bi provjerili raspored zvijezda i planeta. Simulacija je pokazala da su se Mjesec i Venera u to vrijeme nalazili u suprotnim kutovima okvira, točno onako kako je to naslikano na platnu.
Mjesec je u simulaciji bio smješten visoko u gornjem desnom kutu, dok se sjajna Venera nalazila u donjem lijevom dijelu neba. Između ta dva nebeska tijela nalazio se skup Hijade, koji se sastoji od stotina zvijezda u zviježđu Bika, a poznat je po tome što formira svijetli oblik slova V. Pet sjajnih zvijezda iz ovog zviježđa vidljivo je golim okom bez upotrebe teleskopa, što znači da ih je Van Gogh mogao jasno vidjeti sa svog prozora. Na samoj slici, Mjesec je postavljen dijagonalno iznad Venere, s ostalim zvijezdama smještenim s lijeve strane, što se savršeno poklapa sa stvarnim astronomskim rasporedom.
Glavni autor studije i astronom Elijah Jeong-hyun Kim istaknuo je u razgovoru za CNN International kako slikar nikada ne crta zvijezde u njihovoj pravoj veličini ili savršenoj orijentaciji. Zvjezdani skup na platnu može biti manji ili veći nego u stvarnosti, a često je i blago nagnut zbog umjetničkog dojma. Zbog toga su istraživači morali primijeniti složenu analizu oblika koja uklanja razlike u poziciji i rotaciji te uspoređuje isključivo same oblike. To im je omogućilo da pet zvijezda iz središnjeg dijela slike usklade s rasporedom skupa Hijade te noći.
Stručnjaci za povijest umjetnosti dugo su smatrali da je "Zvjezdana noć" naslikana sredinom lipnja, oslanjajući se na pismo koje je umjetnik poslao svom bratu Theu. U tom je pismu, napisanom oko osamnaestog lipnja, slikar spomenuo da napokon ima novu studiju zvjezdanog neba. Međutim, astronomski podaci pokazuju da je Mjesec u to vrijeme bio gotovo pun, a ne u obliku tankog srpa kakvog vidimo na poznatoj slici. Uz to, točno oko datuma ljetnog solsticija u lipnju nema impresivnih zvijezda koje izlaze na preddozornom nebu. S druge strane, u ranim jutarnjim satima dvadeset i drugog srpnja skup Hijade izašao je na istoku zajedno s Venerom. Taj se podatak, uz odgovarajući srpasti oblik Mjeseca, savršeno poklapa s detaljima na umjetničkom platnu koje danas visi u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku.
Prethodna ispitivanja samog platna također podupiru ideju o kasnijem datumu, jer su pokazala da je Van Gogh namjerno ostavio neobojena mjesta za zvijezde. Istraživači navode da to potvrđuje kako je raspored zvijezda bio unaprijed namjerna i pažljivo planirana struktura. Postoji povijesni podatak da je umjetnik sredinom srpnja pretrpio teški živčani slom koji ga je onesposobio za rad u tjednima koji su uslijedili. Ipak, ponovni pregled originalnih francuskih i nizozemskih pisama, kao i tadašnjih vremenskih zapisa, ukazuje na to da se napadaj možda dogodio krajem srpnja i trajao samo dan ili dva. To znači da je slikar ipak bio sposoban promatrati i naslikati nebo dvadeset i drugog srpnja. Naravno, još uvijek je otvorena mogućnost da je sliku započeo ranije i dovršio je kasnije, oslanjajući se na svoja nova opažanja.
Znanstvena zajednica s velikim je zanimanjem dočekala ovu novu teoriju, no mnogi stručnjaci pozivaju na oprez pri interpretaciji umjetničkih djela kroz stroge astronomske parametre. Yongxiang Huang, izvanredni profesor na Sveučilištu Xiamen u Kini, smatra da autori predlažu vrlo privlačan okvir koji kombinira astronomsko modeliranje i analizu povijesnih pisama. Međutim, on naglašava da Vincent van Gogh nije bio optička kamera, već majstor postimpresionizma čiji su prikazi podložni slikarskim iskrivljenjima. Pokušaj da se odredi točan datum isključivo na temelju nebeskih koordinata s platna uvijek nosi određenu dozu nesigurnosti. Umjetnikov prikaz nebeske geometrije inherentno je sklon subjektivnom preslagivanju i emocionalnom izražavanju. Bez obzira na to, Huang je u svom ranijem istraživanju otkrio da se vrtlozi na slici zapanjujuće poklapaju sa zakonima dinamike fluida, što potvrđuje slikarovo duboko intuitivno razumijevanje složenih prirodnih tokova.
Astronomkinja i interdisciplinarna istraživačica Ulrike Kuchner složila se da je ovaj rad uzbudljivo detektivsko istraživanje. Ipak, ona ističe kako je umjetnik vjerojatno miješao promatranje i vlastitu maštu tijekom procesa slikanja. Kao primjer navodi neslaganje oko oblika Mjeseca u lipnju, postavljajući pitanje je li slikar jednostavno iskoristio svoju umjetničku slobodu jer mu se puniji Mjesec nije sviđao. Ako se uistinu dokaže da je slika nastala krajem srpnja, povijesne knjige o njegovoj medicinskoj dijagnozi i napadajima također će se morati revidirati. Znanstvenici su svjesni ograničenja meteoroloških zapisa iz devetnaestog stoljeća koji nisu imali preciznost današnjih modernih instrumenata. Sama astronomija ne može sa sigurnošću odrediti redoslijed poteza kistom niti potvrditi je li platno naknadno prerađivano, ostavljajući prostor za daljnja istraživanja.