22. priča: Drago Štambuk: Praljin sin

Peglajući princezino rublje, praljin sin ne mogaše odoljeti da ga na trenutke ne približi nosu i udahne blage isparine te oćuti toplinu što slijegaše mu se okol srca. Sin praljin Rahman promatrao je, pokrajce i učestalo, kretanje kraljevne, ulazak njezin u dvor i izlazak iz njega, vožnju kočijom i šetnje pored rijeke, prolaz s pratnjom kroz Lodhi vrtove. Ma koliko koncentriran bio na svoj posao pomaganja majci Hanum, glavnoj dvorskoj pralji, blizina princezina rublja i rubenine, ostaci mirisa i pokoja organska mrlja duboko utjecahu na njegovu psihu i mladićko otvaranje prema svijetu ženske dražesti i duboka vabljenja, da mu se često pričinjaše kako u naručju drži najsvetije i najpoželjnije biće – kraljevnu Gitu. Od kada se pridružio u poslu svojoj majci, s njome dijeleći skromni sobičak u podrumima dvorskim, činilo mu se nakon prvog susreta s princezinom odorom i prva dodira svile i kadife, lanenih i pamučnih površja, kao da sanja... ubrzo i sve više princezino tjelesno prisuće raslo je iz njene odjeće i poče zamišljati kako vodi s njome ljubav. Trzao se i budio iz sna, po koji put preplašivši svoju majku koja na svoje veliko zaprepaštenje shvati da joj sin mlađahan opsjednut je kraljevnom i da njegova strast može postati pogubnom za njih oboje. Pokuša urazumjeti ga, no čežnja njegova bila je neslomljiva i nikakvo majčino uvjeravanje i zabrinutost ne mogahu privesti ga razložnom ponašanju; majka znaše kako neprimjerena i opasna bje njegova želja, pa pokuša sve da ga uprisebi i navede da potisne svoju strast. Rahman je čak stao vrebati trenutke princezinih privatnih izlazaka i čekati na njen povratak u odaje e kako bi mogao makar na tren požudno udahnuti mio lik; a kraljevna bje istinska krasotica, u posjedu nepojamne ljepote. I tako iz postupne spoznaje o neostvarivosti svoje ljubavi započe mladić unositi sav svoj trud i brižnost u način na koji redio je princezinu odjeću. Pregibi su kod peglanja postajali sve oštriji, posebno postupaše kod pranja s lugom i skrajnjim unošenjem u postignuće nesavladive bjeline i čistoće čime kao da htjede načiniti idealno gnijezdo, koprenu dostojnu ljubljena bića. Tu i tamo umetnuo bi koji znak u obliku mirisna cvjeta, jasmina ili tuberoze, pa perfekcija s kojom njegovaše odjeću kraljevne ne mogaše ostati neprimijećenom u one kojoj bje namijenjena. No kako je strast njegova rasla i postajala sve težom za njegovo mlado lomno srce, uplašen i majčinim strahom Rahman ipak spozna da je ljubav njegova opasna i zaludna te da s njome može lako doći do nepromišljena poteza koji će koštati glave njega i njegovu majku. Eda spriječi najgore odluči oduzeti sebi svoj život i jednog jutra Hanum ga nađe pomodrjela i hladna pod prozorom s čijeg ovratnika visješe, obješen o kraljevninu najtanju prozirnu halju koju upotrijebi za svoj odlazak. Kao da htjede makar u smrti zajedno biti sa svojom nedostižnom ljubavi. Kraljevna primijeti promjenu na odjeći koju pralja joj od smrti sinovljeve stade donositi, bez cvijetaka mirisnih i sitnih znakova posebne brige za rubeninu, pa upita pralju, otkud promjena u načinu ređenja njene odjeće. Već slomljena smrću sina jedinca pralja u suzama prizna kraljevni sinovljevu nerazumnu ljubav za nju i stade se ispričavati zbog njegova čina. No kraljevna bi dirnuta postupkom Rahmanovim pa zamoli pralju da je povede na sinovljev grob. Majka se pokori princezinoj želji i odvede je na svježi humak svojega jedinca. Došavši pred humak Gita izgovori, pralji nerazumljive, riječi po kojima otvori se mladićev grob. Nakon što princeza zakorači u nj, grob je primi u svoju tamninu i zatvori za njom se zauvijek.