Odbor za gospodarstvo parlamenta Velike Britanije preporučio je agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja da inzistira na razdvajanju revizorskog i konzultantskog dijela poslovanja u četiri najveće revizorske tvrtke kako bi se spriječio sukob interesa. Time je započela jedna od najvećih reformi u financijskom svijetu. Da se nešto mora napraviti misli većina zapadnih tržišta, ali Velika Britanija je ipak krenula prva u tom smjeru.
Četiri velike konzultantske kompanije EY, KPMG, PwC i Deloitte lani su imale 147 milijardi dolara prihoda, ali više od veličine njihovih prihoda interes budi njihova oligarhijska pozicija na tržištu na kojem odrađuju gotovo 90 posto revizorskih izvještaja velikih kompanija. Istovremeno financijski, pravno i poslovno savjetuju svoje klijente što ih po mišljenju podosta ekonomista stavlja u poziciju sukoba interesa.
Pod lupom i bonitetne kuće
Slično je i s bonitetnim kućama, gdje tri najveće agencije Standard&Poor’s, Fitch Ratings i Moody’s ocjenjuju rejtinge kompanijama koje tu uslugu masno plaćaju, dok je ocjena kreditnog rejtinga država besplatna usluga. Mnogi vjeruju da bi se dodatno trebalo regulirati i podvojenu ulogu bankara koji istovremeno rade kao aranžeri izdanja nekih dionica, ali i imaju brokerske kuće pa, iako su im te službe čvrsto razdvojene, mogu doći u napast za manipuliranjem cijena.
Revizore se vrlo često proziva jer se nerijetko nakon njihova pozitivna izvještaja tvrtke nađu u problemima s nelikvidnošću koje otkriju sve dubioze iz poslovanja koje revizori nisu uočili. Na Otoku je najsvježiji primjer bio onaj lanca slastičarnica Pâtisserie Valerie’s, koje su bankrotirale netom nakon pozitivnog izvještaja revizora, koji nije uočio financijsku prijevaru i makinacije. Slično se ponio i Baker Tilly koji je uoči kraha Agrokora dao pozitivno mišljenje unatoč činjenici da je u financijskom izvještaju za devet mjeseci poslovanja bilo vidljiva prevelika izloženost kreditima, a kasnije se pokazalo i da su brojke ozbiljno manipulirane kako bi se kreirala veća neto dobit i iskazala veća profitabilnost poslovanja.
Tijesan odnos s klijentima
Revizori su se nerijetko branili ističući da oni ne provode istragu poslovanja već utvrđuju točnost prikazanih im podataka. Zato se u SAD-u razmatra opcija da im se proširi obim obveza upravo kako bi bili obvezni spriječiti financijske malverzacije. Velika Britanija je u izmjenu pravila pak krenula zbog nepoštene prakse po kojoj se revizije odrađuju ‘ispod cijene’, ako ugovor o reviziji prati onaj o konzultantskim uslugama na kojima se ostvaruje prava zarada. Takav dvojaki angažman povlači za sobom zaključak da investitori i javnost nema realnu sliku poslovne i financijske situacije. Krajnje bi nezgodno primjerice bilo da revizija otkrije nepravilnosti u poslovanju tvrtke koju savjetuje tim iste kuće. A da je riječ o ogromnom poslu pokazuju poslovni rezultati velike četvorke.
Od 147 milijardi dolara prihoda, na revizorske usluge odnosi se oko 51 milijarda dolara, dok se ostatak uprihodi konzultacijama i ostalim biznisima poput poreznog savjetovanja.
Najveća kompanija Deloitte na reviziji ostvaruje 10 milijardi dolara, ali na konzultantskim uslugama oko 20 milijardi dolara godišnje. Slijedi PWC koji je najjači na području revizije s više od 17 milijardi dolara vrijednim ugovorima. Treća najveća kuća je EY, čiji su prihodi od revizije i savjetovanja gotovo izjednačeni na oko 13 milijardi dolara, dok KPMG ukupno uprihodi 29 milijardi dolara, od kojih se po 11,3 milijardi dolara odnosi na revizorske usluge i savjetovanje.