Kamo je nestalo urbanističko planiranje u Hrvatskoj?

Dok se privatni kapital nemilice obrušava u naša dvorišta, uništavajući ne samo arhitekturu, nego i urbanizam naselja stvorenih prije dolaska “investitora”, svjedoci smo uništavanja gradskih matrica, preizgrađenosti parcela i bukiranja sadržaja na nedostatnoj infrastukturi. Nove graditelje zanima jedino što veća masa najskupljih kvadrata i kontinuirana naplata garaže, a ne zatečeno gradsko tkivo.

Urbanizam ipak još stanuje u novozagrebačkim naseljima. Dugave su jedno od planskih arhitektonsko-urbanističkih naselja (natječaj 1975., a izgradnja 1979. g.) izgrađenih prema projektu Tomislava Odaka, Tomislava Bilića, Zdenka Vazdara i Ivana Čižmeka.

Naselje je to stambenih zgrada organizirano u kružnom kretanju, sa školama i vrtićima po sredini, osjeća se širina prostora čiju je logiku izradio Urbanistički institut Hrvatske. Arhitekt i urbanist Ivan Čižmek živi u “svom” naselju koje je gradio ondašnji socijalizam, a današnji divlji kapitalizam nije ga sustigao. Čižmek u svoj blokić crta nove moguće vizije, istražujući što bi se moglo dodati, prepraviti prema ljudskoj mjeri ili Le Corbusierovu modulu.

- Situacija u prostoru uvijek je bila odraz društvenih i političkih odnosa. Urbanizam i arhitektura su medalja s dva lica, kako je to govorio Francuz D. Rebois iz Europana. Ako se ona poklopi, onda je u redu. Ali mi imamo dvije medalje. Jedna je medalja političara, a s druge strane nema arhitekture. Druga je samo urbanizam i arhitektura, a nema politike.

Nema zato što u cijelom novom ustroju od 1990. vlada tzv. politička elita. Tako građanin mora plaćati “hobotnicu od 13 tisuća ljudi” i ne smije pitati  kamo se troši njegov novac. Infrastruktura grada je izraubana, potrošena - kaže Čižmek. Urbanizam se pretvorio u urbanizam parcela. Gradi se na parceli, a grad daje priključak. Tu nailazimo i na dvije vrste gradnje: kvazigradnju po političkoj proceduri, onoj koja je izmišljena u Poglavarstvu.

A druga je bespravna, koja se nakon nekog vremena legalizira. Uz rizik pucanja sve infrastukturne mreže. Zato još imamo ručne pumpe za vodu na Trešnjevci ili Martinovki, ali i kanalizaciju koja je spojena na izvorske potoke, a prema odluci iz 1888. godine.
Pomanjkanje urbanističke vizije prvo se “istreniralo” pregrađivanjem Trešnjevke, a sad ide u blokove Donjega  grada.

To je razbijeni urbanizam, urbanizam parcele, bez strategije i planiranja. Kad se govori o gradu, kad je izveden prevrat - pretvorba i rat, kad su stradali gradovi, odvija se proces rušenja gradova iznutra. Stvara se međusloj upravljača koji koristi grad za svoje ciljeve, ponašajući se u prostoru bahato, agresivno i cinično. Problem je prodaja tuđega. Ne priznaje se djelo Holjevca, ne priznaje se urbanizam i arhitektura. A s obzirom na to da nema demokratske procedure, ne možemo više govoriti niti o urbanizmu - tumači Čižmek.