O 120 godina dugoj povijesti kompanije Lavazza, njezinim strastima prema ispijanju kave ali i umjetnosti, u ekskluzivnom intervjuu za Večernji list razgovaramo s uspješnom poslovnom ženom Francescom Lavazzom (48), članicom Upravnog odbora tvrtke i nasljednicom talijanskog diva koji je sa svojim proizvodom prisutan u više od 90 zemalja.
Obitelj Lavazza desetljećima je na glasu kao umjetnički mecena, pa tako i Francesca, posljednjih godina odabrala je važna partnerstva, poput onog s njujorškim muzejom Guggenheim, Građanskim muzejom u Veneciji, ruskim Ermitažom u Sankt Peterburgu i Kulturnim muzejom u Milanu koji je nedavno odabrala za promociju glasovita Lavazzina kalendara za 2017. pod nazivom “Mi smo ono što živimo”. Taj kalendar slavi povezanost ljudi i zemlje, a upravo otamo, iz zemlje, krenula je saga o obitelji Lavazza.
Kako je mala obiteljska trgovina postala poslovni imperij?
Priča o Lavazzi otpočela je 1895. kada je osnivača tvrtke, pradjeda Luigija, nakon dvije uzastopne godine s lošom žetvom ostavila sreća. No, on je odlučio izazvati sreću, posuditi 50 lira – što je ekvivalent današnjih nekoliko funti – i odseliti se pokraj Torina gdje je pronašao posao trgovačkog pomoćnika. Ostao je ondje dok nije izumio koncept miješanja, drugim riječima, umjetnost kombiniranja različitih tipova kave iz različitih geografskih područja, što je značajka koja i dalje razlikuje većinu naših proizvoda od drugih. Ta davna inovacija pomogla je da se Lavazza razvije u jednu od najvećih kompanija kave u Italiji, kasnije i u svijetu. Luigijev znanstveni um osmislio je kako replicirati mješavine i osigurati konzistentan okus za potrošače. Kada je ranih dvadesetih 20. stoljeća izumljen automatski stroj za prženje, kupio je jedan od prvih. Do 2. svjetskog rata Luigi se bavio trgovinom, ali uskoro su dvojica njegovih sinova odlučila posvetiti se samo kavi. Svaka je sljedeća generacija pridonijela izgradnji i prometu kompanije kakva je danas. Druga generacija otpočela je s pakiranjem kave u brendirane Lavazzine kutije tijekom pedesetih. Prethodno, kava je bila samo roba, a kupcima su bile na raspolaganju tek kugle od neoznačenih vrećica u lokalnim trgovinama. Međutim, obitelj je odlučila od Lavazze, dotad samo tvrtke dobavljača, učiniti brend. To je bilo bitno za planove za izvoz u inozemstvo. Pod vodstvom četvrte generacije, tvrtka je među najvećim igračima u svojoj branši i brzo raste.
Vaš pokojni otac Emilio volio je kratki espresso. Koju vrstu kave vi najviše volite?
Moj omiljeni napitak je autentični Lavazzin espresso, a savršeni trenutak za uživanje za mene je oko 10.30, kako bih dobro protresla energiju za ostali dio dana. Mislim da je pijenje kave aktivnost koja se u cijelom svijetu vrti oko zadovoljstva, stoga vjerujem da je najvažnija stvar, kad je riječ o šalici kave, učiniti taj ritual što je moguće većim užitkom.
Što je najvažnije što ste naučili od svog oca?
Moj je otac posjedovao trajni poduzetnički i inovativni duh koji nosi našu kompaniju do današnjeg dana. Inspirirana njime, izgradila sam karijeru u duhu kreativnosti, čuvajući uspomenu na njega.
Je li obiteljsko prezime Lavazza za vas bilo teret ili dar?
Moje prezime često zaiskri interesom kod ljudi dok se predstavljam, srećom, u pozitivnom smislu. Čini me jako sretnom što je reakcija koju izaziva moje prezime – smijeh. To znači da je naša kava dio njihova svakodnevnog života i da je povezana s ugodnim i opuštajućim trenucima.
Biste li voljeli da vaša djeca nastave obiteljsku tradiciju?
Povijest Lavazze, i obiteljske i one poslovne, datira dulje od stoljeća i u sebi sažima strast, znatiželju, poduzetništvo i uspjeh. To je povijest koju smo pisali i intenzivno živjeli tijekom četiri generacije od kojih ja predstavljam zadnju, uz nadu da ćemo sve to prenijeti i na sljedeću. Unatoč dubokoj povezanosti između obitelji i kompanije, nikada se nismo osjećali obveznima ući u taj biznis, već smo bili slobodni odabrati svoj vlastiti put i profesionalnu karijeru. Isto to želim i svojoj djeci.
Stariji članovi obitelji običavali su nenajavljeni pojaviti se u kakvom baru ili restoranu i iznenaditi goste pitanjem kako im se sviđa kava koju upravo konzumiraju. Činite li to i vi?
Ipak ne, pouzdajemo se u dugu tradiciju i ekspertizu koja nam dopušta sigurnost u najbolju kvalitetu u kreiranju jedinstvenog proizvoda jedinstvenog podrijetla, izrađenog od zrna razvijenog na istoj specifičnoj lokaciji s jedinstvenim karakteristikama mjesta gdje raste i pretvara se u prvi espresso koji je ikad poslužen i popijen u svemiru. Naime, 2015. naš je inovativni stroj ISSpresso omogućio ispijanje kave astronautima na Međunarodnoj svemirskoj stanici.
Lavazza je na glasu i zbog snažne nazočnosti u svijetu umjetnosti i kulture, što je ugrađeno i u obiteljsku tradiciju. Koliko dugo ste i osobno zainteresirani za ulaganje u kulturu?
Obitelj i tvrtka su potpuno isprepletene, obiteljski skupovi često su završavali raspravama o strategijama i inicijativama tvrtke. Uvijek sam dijelila strast, viziju i poduzetništvo moje obitelji i osjećala se kao dio toga, što vrijedi i za predanost obitelji Lavazza umjetnosti i kulturi. Veza koja obitelj Lavazza povezuje s dizajnom i umjetnošću, pogotovo sa suvremenom umjetnošću, uklesana je u naš DNK. Zato je nama prirodno ulagati u promociju i očuvanje kulturne baštine. Njegujem pravu strast prema fotografiji i umjetnicima nevjerojatno bogate talijanske povijesti umjetnosti, poput Michelangela, zbog golemoga genija i moćnih prikaza kao što su freske Sikstinske kapele u Rimu, divim se futurističkom pokretu, savršenstvu Rafaelovih slika i njegovu majstorstvu u korištenju boja, a od modernijih umjetnika fascinira me Alberto Burri.
Vaš otac Emilio bavio se ribolovom, volio je jazz i uživao čitajući krimi-romane i skupljajući figurice vojnika. Osim umjetnošću, čime ste vi zaokupljeni kad ne radite?
Vrlo sam angažirana oko svega što uključuje modu i stil, obožavam sve što je “Made in Italy”, možda jer predstavlja toliko toga od čega sam sazdana i ono čime se bavim. Također, volim putovanja, a omiljene destinacije su mi one gdje mogu pronaći umjetnost, dizajn, kulturu i gurmansku kuhinju istodobno. Volim gradove koji znaju prirediti umjetnička, fotografska i dizajnerska događanja, od Basela do New Yorka, od Pariza do Sankt Peterburga.
Vaš obiteljski brend dobro je poznat u Hrvatskoj. Jeste li bilo kako povezani s našom zemljom: jeste li je ikad posjetili poslom ili privatno i postoje li kakvi planovi o sudjelovanju u nekom kulturnom projektu?
Hrvati vole kavu, ali više od toga, kava je u Hrvatskoj trenutak kad se događaju važne stvari. Trenutak kad se susreću prijatelji, u kojem se sklapaju poslovni dogovori, način na koji se traže usluge, na koji se ljudi predstavljaju jedni drugima i bolje upoznaju... sve to uključuje kavu! Takav pristup vrlo je nalik onome koji njegujemo mi Talijani. Na hrvatskom smo tržištu kave prisutni 20 godina, ali nemamo kulturnih projekata, no istražujemo mogućnosti. Posjetila sam Hrvatsku, vaše otoke i veličanstvenu obalu, svi ti prizori vrlo su živi u mojem sjećanju.