Poklade, fašnik, maškare kako god da zvali ovo vrijeme do uskrsnog posta i bez obzira na to koliko traje u kojem kraju, svugdje znači isto; maskirane zabave, ironija na račun briga, problema, politike koje ostatak godine kroje ljudske sudbine, a onda na kraju, simbolično, spaljivanje fašnika – lika koji označava sve loše što zajednicu tišti i koji mora biti uništen kako bi svima bilo bolje. Simbolično, fašnik završava na početku proljeća, kada priroda buja, budi se životni ciklus u prirodi, godina od koje se očekuje puno; da bude rodna i plodna, da ciklus do nove zime donese puno zdravog uroda kako bi se zimi, kada nema posla na zemlji, kada mrak pada rano, u vrijeme od početka godine do uskrsnog posta, ponovno moglo maškarati!
U većini hrvatskih krajeva pokladno ludovanje traje više dana, ponekad i tjedana i počinje simboličnim preuzimanjem ključeva grada kojeg preuzimanju princ i princeza ili meštar karnevala, a završava obrednim spaljivanjem, vješanjem ili utapanjem pokladne lutke. Fašnik u Samoboru, te onaj u Rijeci, odnosno na Kvarneru, među najpoznatijim su manifestacijama koje traju nekoliko tjedana i gdje svakog vikenda na gradskim ulicama možete vidjeti fašničke povorke, razne nastupe, a možete uživati u koncertima na gradskim trgovima. U Slavoniji je, pak, najpoznatije pokladno jahanje po gradskim ulicama na kojima se okupe i brojni plesači pa druženja često završi tako da domaći i gosti plešu kolo na trgovina i druže se. Svi imaju isti cilj; otjerati sivu i hladnu zimu, kazniti sve zlo koje je postojalo i pozdraviti proljeće i novi životni ciklus. Nekada su po selima mahom djeca, ali i odrasli obučeni u razne likove obilazili kuće, pjevali i često bili nagrađeni slatkišima ili novcem. Taj se običaj sve manje provodi.
Poklade su, zapravo, običaj u kojem se prepliću pretkršćanski i kršćanski elementi koji su se na različite načine mijenjali kroz stoljeća. Karnevalske povorke i fašnički ophodi sadržavaju pradavna vjerovanja i ritualne radnje koje su se činile da bi se zadovoljile mitske sile i osigurala ljetina, a istovremeno su i razdoblje zabava prije dugotrajnog kršćanskog posta i korizme. Zapravo, to je i vrijeme kada ljudi smijehom i zabavom izriču vrlo ozbiljne kritike na račun vlastodržaca, sumještana. Današnje poklade uglavnom imaju funkciju zabave i opuštanja uz koje se veže i tradicija darivanja u nekim krajevima, a zaštitni znak fašnika su i slastice; od krafni do uštipaka.
Zvončari su jedna od najupečatljivijih maskiranih skupina iz Kastavštine pokraj Opatije. Prepoznatljivi su po ovčjim vunama kojima su ogrnuti, a opasani zvonima. Zvončari iz okolice grada Kastva, iz Halubja, Marčelja i Viškova, na glavama nose životinjske maske te oko struka imaju opasano jedno zvono, dok oni iz sela zapadne Kastavštine, bliže Opatiji (Brguda, Brega, Rukavca, Muna, Mučića) nose cvijećem ukrašene šešire, a lica im nisu prekrivena maskama. U tim zvončarskim ophodima sudjeluju isključivo muškarci, uzorni članovi zajednice. Za muškarca je pristup zvončarima bio svojevrsni obred prelaska iz svijeta djetinjstva u svijet odraslih, a nositi zvona za muškarca u tom kraju je stvar ugleda i časti.
Zvončare smatraju najznačajnijim pripadnicima stare stočarske magije u Hrvatskoj. Zvonjavom tjeraju zle sile zime i mraka. Buku proizvode hodajući u povorci u parovima te se u određenom ritmu međusobno guraju. U nošenju zvona postoje lokalne razlike: halubajski zvončari nose jedno veće zvono svezano na leđima i zvuk proizvode zibajući se naprijed natrag, dok zvončari iz Rukavca se sudaraju gibajući se osobitim korakom, a zvončari iz Žejana imaju sitnija zvona i proizvode zvuk pocupkujući. Zvončari su prvotno obilazili svoje selo, no s vremenom se ustalilo posjećivanje drugih mjesta. Kada obilaze druga sela odjeveni su u bijele hlače i prugaste majice, dok za obilaske svoga sela nose uobičajenu radnu odjeću.
Slično maskiranih skupina ima i u Baranji. Tamošnje buše imaju zvona, životinjska runa, a na licima maske životinjskih likova. Baranjske buše obilaze pokladnim ponedjeljkom i utorkom svoje mjesto. Osim maski životinjskih likova, na glavi imaju i posebnu krpu izrađenu od komada platna s crnim izrezima za oči i usta, ili larfu drvenu obrazinu na kojoj su pričvršćeni životinjski rogovi. Usto su buše nosile drveni štap i pravile buku zvonom. O zvončarima iz Kastavštine i o bušama predaja kaže da su istjerali i Turke odjenuti u životinjske kože i maske i uz buku koju su stvarali.
Osim strašnih buša, tu su i lipe buše; mlađi ljudi odjeveni u narodne nošnje, često obrnutih spolnih uloga. Međimurski maškari su i muškarci i žene. Oni iz sela Turčišća odjeveni su u stare narodne nošnje izrađene od lanenog platna. Nogavice i rukave napune slamom tako da izgledaju napuhano pa ih nazivaju nap'hanci. Na glavi imaju drvene maske životinjskih likova, istaknutih gubica i rogova. U rukama nose različite predmete kojima buče i plaše djecu.
Postoje, dakle, dvije vrste pokladnih zbivanja u Hrvatskoj. Jedna je pomalo strašna, druga je, pak vrsta više okrenuta zabavi. Prvu čine skupine muškaraca odjevenih u životinjske kože ili krzna, sa zvoncima obješenima na tijelu ili nošenima u ruci i to su zvončari u okolici Rijeke, baukači u Međimurju, bušari u Slavoniji, buše u Baranji, didi u Dalmatinskoj zagori i okolici Sinja, didići u Lici. Iako se razlikuju u pojedinostima vezanim uz odjeću, zajedničko im je ponašanje: brzo se i agresivno kreću u skupini, gdjegdje u posebnom ritmu, stvaraju buku zvonima, rogovima, klepetaljkama, vitlaju štapovima i toljagama, plaše djecu i proganjaju mlađe žene, nastojeći ih posuti pepelom ili namazati čađom.
Drugi tip pokladnih zbivanja je takozvane saturnalijski, javlja se u manjim ili većim gradovima, a osobito je učestao u jadranskom primorskom i otočnom prostoru, te u središtu Hrvatske. Ona u manjoj mjeri sadrže magijske tragove, a više su usmjerena na zabavu i društvenu kritiku. Takve skupine imaju glavnog lika, lutku koja se različito zove; mesopust, pust u Primorju, krnje u Dalmaciji, poklad na Lastovu, fašnik u Samoboru, princ-karneval u Zagrebu ili Rijeci. Lutka je izložena cijeloga pokladnog razdoblja u javnome prostoru ili nošena kao centralna figura u pokladnom ophodu, koju se osuđuje kao krivca za sve nevolje u protekloj godini. Uz fašnik se vežu i posebna jela koja se razliku od regije do regije.
Na Kvarneru se jede pečena olita, kobasice nadjevene svinjskom krvlju i rižom s dodatkom grožđica, šećera, cimeta i klinčića, kisela repa s grahom i makarunima i bakalar s palentom Pripremaju se kroštule s bademima, šurlice od slatkog tijesta, smokvenjak te neizostavni presnac (otok Krk), pusni kolač od riže, grožđica, starog kruha i maslaca s dodatkom cimeta i klinčića.
Slavonija, Baranja i dio Podravine tih dana nude goste suhomesnatim proizvodima, štrudlama, buhtlama, masnicama s orasima ili makom, listarićima posutim šećerom u prahu i krofnama – obavezno prženima u svinjskoj masti. U Međimurju ćete jesti slasne fanjke krafline i krofne. Za fašnik se pripremaju još i langoši te slani lepanci ili ljepanci koji se poslužuju sami ili uz tradicionalno jelo Međimurja – meso z tiblice.
U Istri fašnički meni čine kobasice, panceta, kiseli kupus s kobasicama, te zarebrnik s dinstanim krumpirima. Na kraju su obavezne fritule i motanice; pržene kriške kruha umočene u umućena jaja i mlijeko. Kad maškare dolaze u kuću u Dalmaciji tradicionalno ih nude makarulima sa šugom od mesa, sušenom pečenicom i pancetom, friganim krafenima, mantalom; slasticom od varenika – ukuhanog mošta crnog grožđa – s dodatkom korice limuna, klinčića, pinjola ili oraha, zatim hruštulima ili bademima uprženim u šećeru, te pandišpanjem; kolačem od jaja brašna, šećera, limuna i svinjske masti.
U Hrvatskom zagorju obavezno ćete dobiti čašu vina ili gemišta kojim ćete zaliti špek, čvarke i kobase, a nakon njih obavezno dolaze krafne te orehnjača i makovnjača. Tih se dana jede I tradicionalna zimska hrana; prisiljeno zelje dinstano s češnjakom te zaliveno juhom od rajčica, krpice sa zeljem, dinstano kiselo zelje uz koje mirišu buncek, pečenice i krvavice.
U Hrvatskoj je Riječki karneval jedan od najpoznatijih koji završava velikom međunarodnom povorkom maškara koju predvodi Meštar karnevala. Fritule su zaštitni karnevala, ali i kolač rigojanči. U kontinentalnom dijelu Hrvatske najpoznatiji i najvažniji je Samoborski fašnik. Njegovi su simboli Sraka, Princ Fašnik, Sudec i Fiškal, a fašničko je geslo „Bedaki noriju saki dan, a pametni samo na fašnik“. U Samoboru u to vrijeme svakako morate, osim kremšnite, kušati njihove poznate krafne!