Kiša njima ne smeta. Ako i padne, pod šator ide auto, “spačekisti” će se već nekako snaći. Pokušali smo, pitali svakoga, ali teško je to objasniti. Zašto su vlasnici Citroëna najvjerniji na svijetu.
– Mi smo posljednji hipiji Europe! Ovo je naš Woodstock, ne jednom smo čuli na 23. svjetskom okupljanju Citroëna 2CV, odnosno spačeka. Svake se dvije godine vlasnici i zaljubljenici u vjerojatno najpopularniji automobil s imenom Andrea Citroëna okupljaju u nekoj zemlji. Posljednji je put to bilo u Portugalu, za ovu je godinu izbor pao na Hrvatsku, odnosno Samobor. S apsolutnim pravom, okupljanje na velikoj livadi ispred Peveca u gradiću podno Samoborskog gorja skupilo je više od četiri tisuće automobila. Ne samo spačeka nego i drugih Citroëna poput DS-a, odnosno žabe ili Amija 6, GS-a i niza drugih klasičnih Citroëna.
– Mi smo mala udruga. U Hrvatskoj je stotinjak očuvanih i registriranih klasičnih Citroëna, no ovdje u Samoboru najviše je spačeka u cijeloj Hrvatskoj. Proces dobivanja organizacije svjetskog susreta traje nekoliko godina, još nam je teško vjerovati da smo to je dobili. Jer, nakon nas, za dvije godine, isto se događa u Švicarskoj, možete biti apsolutno sigurni da će to biti još jedan spektakl.
- Rijetki su vjerovali da smo mogli dobiti organizaciju ovakvog događaja bez angažiranja neke agencije ili čvrsto strukturirane i financirane organizacije. Ali imali smo entuzijazam i uspjeli smo. Pomogli su lokalna samouprava i lokalna turistička zajednica, država, nešto sponzora i, evo, dogodilo se - kaže nam Goran Skrbin ispred organizatora događaja, Hrvatskog 2CV Citroën kluba. U ponedjeljak je prostor kampa već bio solidno popunjen, u utorak tijekom dana već je tu bilo naroda, da bi u srijedu sve bilo popunjeno do te mjere da je kamp bilo moguće organizirati kao urbanističku cjelinu. Ponudu da se u spačeku Srećka Višeka, jednog od organizatora događaja provozamo stojeći u normalnim okolnostima bismo vjerojatno odbili ili barem o njoj duboko razmislili. Sada smo ponudu bez razmišljanja prihvatili jer bio je to najefikasniji način da se vidi sva magnituda u Hrvatskoj jedinstvenog događaja.
Pronašao istog spačeka
- Možda bi bilo dobro da prvo obiđemo Hrelić. Jer negdje oko jedan će se tamo ljudi početi razilaziti. A i mahom su sada svi tamo, nažalost možda ćemo neke zanimljive morati propustiti, sada je lijepo vrijeme, ljudi su otišli malo razgledati, rekao je Srećko. Sasvim točno. Na putu prema Samoboru, već se od Zagreba praktično na svakom koraku mogla sresti kakva Diana ili 2CV. Automobili koji su se nekada masovno proizvodili u koperskom Cimosu još su nam usječeni u pamćenje. Spaček je bio chic, šarmantan, s njime si uvijek bio zanimljiv, a bio je i koristan. Pa na kraju, postao je i filmskom zvijezdom bivajući ključnim vozilom u jednom od najspektakularnijih jurnjava u nekom filmu Jamesa Bonda, onom "Samo za tvoje oči" s nenadmašnim Rogerom Mooreo.
- Vidjet ćete ovdje svega, ima upisanih i iz Obale Bjelokosti i Maroka, možda su već ovdje. Ali u svakom slučaju posjetit ćemo našeg prijatelja iz Kine, a onda imam za vas pravu priču, Krle iz Novog Sada ima najoriginalnijeg spačeka, vidjet ćete. Krenimo sada kroz kamp, ako negdje vidite nešto zanimljivo, viknite, kaže Srećko i mi krećemo.
Mahom vlasnici spačeke restauriraju sami. Tako je Sean Power iz Limericka u Irskoj svojeg spačeka Fourgonette kupio prije devet godina, a obnavljao ga je tri.
- Model je iz 1967. godine, kupio sam ga za tri i pol tisuće eura, a na restauraciju sam potrošio četiri tisuće. Ove godine smo moja partnerica Sandrine i ja s njime napravili tri i pol tisuće kilometara, obišli tri velika događaja poput ovoga, bili smo i u Parizu. Prvi smo puta u Hrvatskoj i mogu vam reći da smo oduševljeni, pogotovo vašim vatrogascima! Kada se oni pojave s vodom, pučko je veselje, kaže nam veseli Irac. Odmah do njega nalazimo simpatične Jaapa i Carlu iz Nizozemske.
- Spaček mi je bio prvi automobil, bio sam ga kupio 1960. godine. I kada su stigle ove poznije godine, razmišljao sam kakav bih automobil mogao nabaviti i restaurirati ga. Izbor je pao na spačeka, a uspio sam pronaći isti onakav kakav sam imao, kaže Jaap koji je svoj primjerak restaurirao sam, jedino je lakiranje napravljeno u nečijoj radioni.
- Dvije godine je kuća bila puna dijelova, nisam trebala mesti ispod kreveta jer su ispod bila vrata! - kaže Carla.
- Putovanje kući trajat će devet dana, motor ima tek 12 KS. Dnevno prijeđemo 250 km, a onda moramo odmoriti. Ali zabavljamo se, to je najvažnije, kažu simpatični Nizozemci. Kamp unutar kampa imaju - Grci. Nekih 21 ekipa stiglo je s juga Balkana. Nalazimo samo Maria iz Soluna, ostali su na Hreliću.
- Dva dana sam putovao do Hrvatske u ovom modelu iz 1985. godine. Kupio sam ga u Belgiji 1993., obnovim ga svakih deset godina. Na ovakve događaje idem već 20 godina - kaže Mario. Iako su, logično, najbrojniji Slovenci i Francuzi jer tamo se Citroën proizvodio, neobično je puno Nordijaca i Skandinavaca. Eirik je do Hrvatske kroz istočnu Europu, i uz Crno more, prevalio šest tisuća kilometara u četiri, pet dana.
- Oldtimer? Kako nije oldtimer. Samo, ljubitelji Citroëna vam nisu kao fanovi nekih automobilskih marki koji gledaju je li i posljednji vijak autentičan. Kod nas je baš suprotno! Pogledajte, ja u svojem 'spačeku' imam čak i krevet - kaže Norvežanin.
Skupina Norvežana broji nekih 20-30 sjajno restauriranih vozila. Među njima jedan ružičasti koji pripada Eivor Marie.
- Majka mi je usadila ljubav prema spačeku, imala ih je čak tri, priča nam Norvežanka, a majka Elen dodaje: - Sve dok jednog sol nije do kraja izgrizla. Tada je muž rekao - dosta. Ali, evo, kćer nastavlja, ovaj njezin čak je pobijedio i na jednom natjecanju ljepote, kaže Elen. Iz više švedskih gradova dolaze skandinavski fanovi Citroëna, među njima Lorentz i Annette Osterling s jednom odlično obnovljenim i zanimljivim modelom.
Sanjao sam motocikl
- Imamo Citroën HY iz 1969. koji ljeti vozimo, a zimi obnavljamo. Na stražnji je pogon i nije prvi u obitelji. Traction Avantom bili smo u Zadru 1978. godine, posjetili smo i otok Ist - prisjećaju se.
I sada na Hrelić. Baš kao na onom zagrebačkom ovdje se prodaje svašta. Kombinacija je vrlo zanimljiva, na ovaj način jednim dijelom Citroënovi fanovi i financiraju svoje putovanje. Donesu se majice, druge slične memorabilije, pa i dijelovi. Šušur je, sve je zanimljivo. Ondje nalazimo Changa, simpatičnog Kineza koji živi u engleskom Kentu.
- Svojim sam spačekom s obitelji obišao svijet. Prešao sam 113.000 km i prošao kroz 37 zemalja na četiri kontinenata. Trebalo mi je nešto više od dvije godine, iako smo jedno vrijeme Yuding, Jie i ja proboravili u Kini kod familije - priča nam svoju nevjerojatnu priču kineski globetrotter pokazujući nam kartu na kojoj je ucrtan put koji je prešao.
- Krenuo sam iz Kenta, prošao kroz zapadnu Europu i preko Hrvatske krenuo dalje na istok. I sada ovdje zapravo završavam, uskoro se vraćam kući. Imao sam povjerenja u svoj 2CV iz 1985. Sve je izdržao, govori pokazujući na ožiljke od putovanja vidljive na prednjem braniku.
I za kraj, još jedna nevjerojatna priča. Srđan Krneta Krle iz Novog Sada dovezao je spačeka pretvorenog u motocikl.
- Cijeli život vozim spačeke i Diane pa sam tako i supruzi kupio jednog, za rođendan. No, ona je očekivala nešto drugo, korisnije, mašinu za pranje suđa. Od ljutine sam spačeka naprosto izrezao. Kada sam vidio dijelove na kupu, prespavao sam i odsanjao - motocikl. Kako nisam imao novca za dodatne sklopove, iz te muke sam ga sastavio ovakvog, prijenos je recimo s kombajna. Proputovao sam pola Europe, nije ispočetka lako, treba vam nekih 200 km da se naviknete, ali onda to ide i naprosto uživate - kaže Krle.