Sitno odbrojavamo do početka nove školske godine. Nastava počinje 7. rujna. Posebno je ovo napeto razdoblje za djecu koja kreću u prvi razred osnovne škole, te za njihove roditelje. Posebnu pažnju ipak treba obratiti i na djecu koja će krenuti u drugi razred, jer tada ih se roditelji najčešće odluče pustiti da sami hodaju do škole. Školski dani za djecu općenito znače i češće kretanje nogostupima, prelaženje ceste te postupno osamostaljivanje na putu do škole. Zato je upravo sada pravo vrijeme da roditelji provjere zna li dijete nekoliko osnovnih prometnih pravila.
Kako upozorava Prometna abeceda, dijete nije potrebno odjednom preplaviti informacijama niti promet prikazivati kao mjesto puno prijetnji. Dijete od šest ili sedam godina prometna pravila najbolje usvaja kroz razgovor, igru, promatranje i zajedničko vježbanje na stvarnoj školskoj ruti. Pet lekcija koje prenosimo u nastavku osnova su prometnoga znanja koje bi svako dijete trebalo usvojiti prije nego što krene u školu. Ipak, treba zapamtiti da poznavanje pravila ne znači automatski da je dijete spremno samo odlaziti u školu. O tome odlučuju njegova zrelost, ponašanje u stvarnom prometu i zahtjevnost puta kojim se kreće.
Dakle, što dijete treba znati o prometu prije nego što krene u školu? Prije polaska u školu dijete treba naučiti da nikada ne pretpostavlja kako ga je vozač vidio, da se prije prelaska obavezno zaustavi, pogleda i posluša, pričeka da se vozila zaustave, preko ceste hoda umjesto da trči te uvijek bira pregledno i označeno mjesto za prelazak.
1. Nikada ne pretpostavljaj da te vozač vidi
Možda zvuči grubo, ali to je osnovna lekcija koju morate naučiti dijete. Ne vjeruj vozačima. I oni su ljudi. I oni imaju loš dan. Možda su umorni, možda su nepažljivi. Možda tipkaju poruke na mobitelu. Ili podešavaju klimatizaciju u automobilu. Što god da rade dok voze, možda u tom trenutku uopće ne vide vaše dijete. Možda ne vide da je vaše dijete stupilo na zebru, jer ste ga naučili da je kolnik sigurno prijeći preko pješačkog prijelaza, da će se vozači zaustaviti pred zebrom. Trebali bi se zaustaviti, ali možda neće. Zato je prva lekcija: ne vjeruj vozačima. Uvijek pretpostavi da te vozači ne vide i tako se ponašaj.
2. Stani, pogledaj, poslušaj i pričekaj da se vozila zaustave
Ovo je lekcija koja spašava živote malih (i velikih) pješaka. Da se dijete ne zamara procjenama udaljenosti i brzine kojom se vozilo kreće, najjednostavnije je postaviti kao pravilo da preko ceste krene tek kad se kotači vozila prestanu okretati. Možete to formulirati i da dijete preko ceste krene tek nakon što se uvjeri da ga je vozač vidio. Kad uspostave kontakt očima. Međutim, ima djece kojoj je neugodno gledati nepoznate odrasle osobe u oči. Stoga je bolji savjet da gledaju kotače automobila.
Ipak, zaustavljeni kotači mogu djetetu pokazati da je određeno vozilo stalo, ali to nije dovoljno na cesti s više prometnih traka. Zaustavljeni automobil može zakloniti drugo vozilo, biciklista ili motociklista. Dijete zato treba provjeriti jesu li se zaustavila vozila u svim trakama koje mora prijeći te nastaviti gledati i slušati dok prelazi cestu.
3. Preko ceste uvijek hodaj – nemoj trčati
Djeca potrče preko ceste jer misle da će tako brže stići na drugu stranu. Da će prijeći preko kolnika prije nego što naiđe automobil. Tu naviku treba sasjeći od samog početka. Nema trčanja. Ako ne mogu sigurno prijeći cestu normalnim hodom, onda ne smiju ni krenuti. Isto vrijedi i za odrasle. Kad pješak trči preko ceste, kad istrči pred vozilo, zapravo vozaču oduzima dragocjeno vrijeme. Vozaču je potrebno određeno vrijeme da bi vidio pješaka ispred sebe, da bi stigao reagirati i pritisnuti kočnicu. I vozilu je potrebno određeno vrijeme da se zaustavi, nakon što vozač pritisne kočnicu. Vozač nema čarobni štapić. Ne može vozilo zaustaviti u mjestu, u sekundi.
4. Ako ne vidiš promet, pronađi preglednije mjesto
Automobili parkirani na nogostupu ili uz rub kolnika, visoke ograde, zarasle živice, loše pozicionirane kante za otpad... U gradskom okruženju previše je toga što onemogućava dobru vidljivost. Previše je objekata zbog kojih pješaci ne vide nailazi li automobil i zbog kojih vozači ne vide sprema li se netko prijeći preko kolnika. Koliko god to bilo iritantno, u takvim situacijama treba prošetati malo dalje, do prvog mjesta pogodnijeg za prelazak preko kolnika. Naučite dijete da ne izlazi na cestu iza parkiranih vozila, ograda, kontejnera. Naučite ga da je u tim situacijama za vozača nevidljivo.
5. Biraj zebru, pothodnik ili semaforizirani prijelaz
Iako cestovna infrastruktura ne može natjerati baš svakog vozača da bude odgovoran i da u zonama škola vozi sporije i pažljivije, prosječnom vozaču zebra i semafor kazuju da je na toj lokaciji veća mogućnost da se pješaci upute preko ceste. Stoga će prosječan vozač zebri prilaziti opreznije. Iako pješački prijelaz ne može jamčiti potpunu sigurnost, dijete koje za prelazak preko kolnika bira zebru znatno je sigurnije od onoga koje to ne čini. Uz naviku prelaska ceste preko zebre, djetetu usadite i naviku da ne krene prije nego što se kotači vozila zaustave (ili prije nego što vozilo prođe) i imate dobitnu kombinaciju. Isto vrijedi i na semaforiziranim prijelazima: pričekaj zeleno svjetlo za pješake, ali prije prvog koraka ipak provjeri jesu li se vozila zaustavila. Posebno pazi na vozila koja skreću jer se njihova putanja može križati s putanjom pješaka i dok je pješacima upaljeno zeleno svjetlo.
Pravilan prelazak ceste najbolje je vježbati zajedno s djetetom, na stvarnim mjestima kojima će se svakodnevno kretati. Ova pravila nisu prezahtjevna. Nisu preteška za usvojiti. No, koliko su jednostavna, toliko su korisna. Ona su ono ključno što dijete treba znati o prometu prije nego što krene u školu.
Želite li s djetetom ova pravila ponoviti kroz zadatke, crtanje i razgovor, besplatne prometne radne listove za djecu možete preuzeti ovdje.