Još nas malo više od mjesec dana dijeli od trenutka kojeg se mnogi potajno užasavaju, rituala koji dvaput godišnje unese nemir u našu svakodnevicu. U noći sa subote na nedjelju, 29. ožujka, ponovno ćemo pomaknuti sat unaprijed, s dva na tri sata ujutro. Taj jedan, naizgled beznačajan sat sna koji gubimo, za naš organizam predstavlja pravi šok. Iako je ljetno računanje vremena uvedeno s ciljem uštede energije, sve je više dokaza da cijena koju plaćamo vlastitim zdravljem daleko nadmašuje bilo kakve ekonomske koristi. Osjećaj umora, razdražljivosti i dekoncentracije koji nas prati danima nakon promjene nije samo plod mašte, već stvarna posljedica narušavanja temelja našeg biološkog postojanja, svojevrsni kolektivni mini jet-lag koji pogađa milijune ljudi istodobno.
Ljudsko tijelo funkcionira prema preciznom unutarnjem satu poznatom kao cirkadijalni ritam, ciklusu od otprilike 24 sata koji upravlja gotovo svim procesima, od spavanja i budnosti do lučenja hormona, tjelesne temperature i metabolizma. Glavni regulator tog sata je svjetlost. Jutarnje sunce daje signal našem tijelu da je vrijeme za buđenje i aktivnost, potičući proizvodnju hormona poput serotonina, dok večernja tama signalizira mozgu da počne lučiti melatonin, hormon spavanja. Naglo pomicanje sata unaprijed stvara nesklad između našeg unutarnjeg biološkog vremena i vanjskog, socijalnog vremena. Naš se organizam odjednom nađe u kaosu, izložen svjetlu kada očekuje mrak i obrnuto, što dovodi do hormonalne neravnoteže i remeti prirodni ciklus spavanja. Iako se većina ljudi prilagodi za nekoliko dana ili jednog tjedna, kod nekih taj period prilagodbe može trajati i tjednima, ostavljajući mjerljive negativne posljedice.
Posljedice ovog naglog poremećaja alarmantne su i znanstveno dokazane. Brojne studije potvrđuju da u prvom tjednu nakon prelaska na ljetno računanje vremena drastično raste rizik od ozbiljnih zdravstvenih problema. Jedno istraživanje pokazalo je da se u ponedjeljak nakon promjene sata broj srčanih udara povećava za čak 24 posto u usporedbi s drugim ponedjeljcima u godini. Istodobno, raste i broj moždanih udara. No opasnost ne vreba samo iznutra. Zbog kolektivnog manjka sna, umora i smanjene koncentracije, statistike bilježe i značajan porast prometnih nesreća, prema nekim podacima za oko šest posto, osobito u jutarnjim satima prvog radnog dana nakon promjene. Ovaj tihi neprijatelj čini naše ceste opasnijima, a naše zdravlje krhkijim.
Osim akutnih kardiovaskularnih rizika, promjena sata ostavlja i dugoročniji trag na našem mentalnom i fizičkom stanju. Problemi s koncentracijom, pamćenjem i općom produktivnošću postaju izraženiji. Zanimljivo je da su neka istraživanja otkrila kako zaposlenici u danima nakon promjene vremena provode znatno više vremena na takozvanom "cyberloafingu", odnosno obavljanju privatnih stvari na internetu tijekom radnog vremena. Poremećaj sna utječe i na regulaciju apetita, što može dovesti do povećane želje za nezdravom hranom i dugoročno pridonijeti debljanju i metaboličkim problemima. Također, povećan je rizik od poremećaja raspoloženja, anksioznosti, razdražljivosti, pa čak i depresivnih epizoda, budući da je ravnoteža neurotransmitera u mozgu izravno povezana s kvalitetom sna i izloženošću prirodnom svjetlu.
Iako promjena sata utječe na sve, neke su skupine posebno osjetljive na njezine negativne posljedice. Najveći teret podnose djeca i adolescenti, čiji je cirkadijalni ritam prirodno pomaknut prema kasnijem lijeganju i kasnijem buđenju, pa im gubitak jutarnjeg sna posebno teško pada. Starije osobe i kronični bolesnici, osobito oni s postojećim kardiovaskularnim, metaboličkim ili mentalnim bolestima, također spadaju u rizičnu skupinu. Znanstvenici su utvrdili da takozvani "večernji tipovi" ili "sove" znatno teže podnose prilagodbu u usporedbi s "jutarnjim tipovima" ili "ševama". Njihov je unutarnji sat već u sukobu sa standardnim društvenim rasporedom, a pomicanje sata taj jaz samo dodatno produbljuje, čineći prilagodbu dužom i bolnijom.
Srećom, postoje koraci koje možemo poduzeti kako bismo ublažili negativne učinke promjene sata i pomogli tijelu da se što bezbolnije prilagodi. Ključ je u postupnoj pripremi. Stručnjaci savjetuju da tjedan dana prije 29. ožujka počnete odlaziti na spavanje i buditi se 15 do 20 minuta ranije svaku večer. Na taj način, umjesto naglog šoka, svom tijelu pružate priliku za laganu i postupnu prilagodbu, pa do nedjelje nećete ni osjetiti veliku razliku. Također je važno održavati dosljednu higijenu spavanja, što znači izbjegavanje teških obroka, kofeina i alkohola nekoliko sati prije odlaska u krevet, jer oni mogu dodatno ometati san.
Jedan od najmoćnijih alata za "resetiranje" unutarnjeg sata jest pametno korištenje svjetlosti. Odmah nakon buđenja, izložite se jakom dnevnom svjetlu. Otvorite zavjese, popijte kavu na balkonu ili, još bolje, prošećite barem desetak minuta. Jutarnje svjetlo šalje snažan signal mozgu da je dan počeo i pomaže uskladiti vaš unutarnji ritam. S druge strane, u večernjim satima ključno je smanjiti izloženost svjetlu, osobito plavom svjetlu s ekrana mobitela, tableta i televizora, jer ono blokira proizvodnju melatonina. Sat ili dva prije spavanja prigušite svjetla u domu, odložite elektroničke uređaje i posvetite se opuštajućim aktivnostima poput čitanja knjige ili tople kupke. U prvim danima nakon promjene budite posebno oprezni u prometu i, ako je moguće, izbjegavajte zahtjevne zadatke koji traže maksimalnu koncentraciju.
Hrpa besmislica. Zimi ustaješ u 6:00, ideš spavati u 23:00. Ljeti ustaješ u 6:00 (realno u 5:00), a ideš spavati u 23:00 (realno u 22:00). Ljetno je vrijeme nenadmašivo jer je najkvalitetniji san između 22:00 i 2:00, a zimi je teško otići spavati u 22:00 jer današnji čovjek ima hrpu obiteljskih i poslovnih obveza.