Kako interesantno – food truck orijentalne kuhinje stoji u Radničkoj, u prostoru Katrana. To se moralo provjeriti. Najprije, fast foodovi na kotačima kod nas su se prilično brzo uhvatili, pogotovo zato što početna investicija nije tako mala kao što se čini. Kao što ni logistika također nije tako jednostavna. A onda je isto tako zanimljivo da je netko u food trucku odlučio nuditi orijentalnu, bliskoistočnu kuhinju. Iako su pokušaji pokretanja, primjerice, libanonskih restorana znali završiti neuspjehom, ipak su jela tog dijela Sredozemlja u nas vrlo dobro prihvaćena. Poklonika falafela ima doista jako puno, o kebabu – koji je netočno atribuiran samo turskoj kuhinji – da ne govorimo. Niz je fast food restorana koji nude ta jela, no Roey Taub odlučio je ponuditi više.

– Želio sam da ljudi upoznaju još okusa Bliskog istoka, kojih je cijeli niz, ne svode se samo na ovih nekoliko najpopularnijih jela koja ste već upoznali. A siguran sam da će vam se sve to svidjeti, ipak smo svi iz sredozemnoga kruga, sličnih afiniteta kada se o okusima radi – kaže nam dok sjedamo kod njegova food trucka Ajuni pripremajući se kušati jela po koja svakoga dana dolazi već ozbiljan broj ljudi iako je otvorio prije samo otprilike mjesec dana.
– U Hrvatsku smo supruga i ja došli na medeni mjesec. Kako smo tražili neko dobro mjesto za život, ovdje nam se jako svidjelo. A i do rodne Moldavije moje supruge nije tako daleko. Bilo je to prije 15 godina, stvorili smo si dobar život, imamo četiri kćeri, a radimo s kozmetikom. Ako, recimo, u Areni ugledate trgovinu aOra, uđite, to smo mi, ovdje ljudi jako vole naše proizvode – kaže nam Roey.
Nakon desetljeća i pol došlo je vrijeme za novi izazov, i to je hrana.
– Iskreno, kada toliko vremena svakoga dana radiš samo sa ženama, ipak počneš razmišljati o nečemu drugom! Kozmetika jest emocija, ali i hrana je prije svega emocija. Ona također govori i više jezika jer s hrvatskim se još borim! – govori nam uz smijeh hrvatski Izraelac dok pred nas dolaze prva jela. Falafel je vjerojatno najpoznatije autentično bliskoistočno jelo. Pržene se kuglice rade od slanutka i začinskog bilja, dakle bezmesno je. Ova je hrana pravi orijentalni street food koji će “sjesti” i vegetarijancima i onima koji vole meso. Pogotovo ako ga kušate s umakom tahini. Odnosno, kako nam je naš domaćin objasnio, amba tahini zapravo je namaz koji se pravi od sezama i amba umaka koji je mješavina nezrelog zelenog manga, bijelog octa, piskavice i kumina.
– Jedemo ga praktično sa svime, mažemo na kruh, koristimo kao umak u koji umačemo ne samo falafel nego i druga jela, možete ga kušati praktično sa svime – kaže nam Roey.

Sam falafel doista je dobar, ne prepržen i vrlo ukusan, bez neke pretjerane note, a s tahinijem je još
ukusniji.
– Chef? To sam ja! Dečke sam naučio da prave našu hranu, precizno ispisao recepte, količinu sastojaka čak u Excel tablici tako da se uvijek dobije isto ono što je dobio netko prije vas. Kako se u osnovi radi o načinu pripreme koji vam je jako poznat, grillu, nije im bio problem prihvatiti – kaže nam Roey Taub.
Sam food truck stigao je iz Litve. Poznato je i nama da je bilo pokušaja da se pokrene proizvodnja takvih mobilnih ugostiteljskih jedinica, no tržišta u nas nema dovoljno pa je onda i cijena prilično visoka.
– U Litvi su ponudili mogućnost da ga sam oblikujem, odnosno opremim. Također nije bilo jeftino, no dobio
sam točno ono što sam tražio, optimalno iskorišten prostor koji dopušta vrlo brzu pripremu hrane. Problem je u Hrvatskoj i regulativa, koje zapravo za ovakvo ugostiteljstvo i nema pa je cijena za držanje na javnom prostoru jako visoka. Ovdje smo dobili prostor koji je doista isplativ. Radnička cesta nečega sličnog nema, a ima dosta tvrtki, znači radnih ljudi, koji često i putuju pa znaju što je ova hrana. Ići ćemo samo na odabrane događaje, nadamo se naći i još prostora gdje bismo možda postavili manje fiksno
ugostiteljstvo koje bi radilo već od jutra – kaže Roey.
Sljedeći su na redu uštipci. Ovo jelo nama je poznato s roštilja, i vrlo je popularno, pikantnije od ćevapa, nešto drukčije smjese. Roey Taub pravi ga od smjese teletine i janjetine, sjeckanog povrća i začinskog bilja. I ovo je potpuno drukčije od “naših” uštipaka, jasno se raspoznaje da ovdje ima janjetine, smjesa nije sitno samljevena pa je svaki uštipak slastan zalogaj. Ako želite dodatni “kick”, koji neće biti baš tako nježan, zatražite umak harissa.
– Ovo je zaista harissa. Dosta sastojaka za naša jela nabavljamo iz ovdašnjeg lanca koji se zove isto, ali malo ljudi zna da se tako zove i ovaj umak. Ako volite pikantno i ljuto, ovo je stvar za vas – kaže nam Roey.

I zaista jest, rijedak umak podrijetlom iz sjeverne Afrike radi se od čili papričice, paprike i maslinovog ulja. Zaista je efektan, ide također s više jela. U kojima nismo primijetili svinjetinu.
– Ne radimo sa svinjetinom. Naša hrana nije strogo kosher, već jednostavno ne koristimo svinjetinu, koja ni kod Arapa nije dobrodošla. Ovdje želimo ponuditi hranu koja će biti prihvatljiva baš svakome, glavno je da je ukusno – kaže Roey.
Inače je iz mjesta iz okolice Haife pa iz Hrvatske, naravno, prati žalosne događaje u svojoj zemlji.
– Puno me ljudi kontaktiralo, znam da ima i pomiješanih osjećaja, no mi nismo osjetili ništa negativno. Kao, uostalom, nikad u ovih 15 godina, koliko smo ovdje. I ta dobra atmosfera oko nas bila je jedan od razloga da počnem nuditi hranu, to se može samo ako ste u pozitivnom okružju. Ovdje to svakako jest – kaže nam dok mi krećemo s otkoštenim zabatkom mariniranim u sedam začina i sirupu od datulja.
Kladili bismo se da piletinu takvog okusa teško da ste probali, zaista je ukusna, a preporučili bismo još jedan pikantni umak. Tatbila je ljuti umak od kisele ljute papričice, limuna, kima i soli. Zaista je dobar, pikantan na drugačiji način, a funkcionirao je s bilo kojim od jela koja smo kušali. No, svakako, salate su osnova bliskoistočne kuhinje.

– Uvijek ćete u svakom restoranu dobiti najprije salatu kao predjelo, tako i mi imamo više vrsta, samo je na vama da odaberete – kaže naš domaćin.
Tabbouleh je najpoznatije arapsko vegetarijansko jelo, a riječ je o salati od svježeg peršina i bulgura iako nije neobično da se u njoj nađe još sastojaka, a začinja se maslinovim uljem, limunovim sokom i solju. Još je jedno tradicijsko jelo mujaddara, porijeklom s prostora Iraka, spravlja se od riže, kuhane leće i karameliziranog luka, a začinjava se mješavinom kumina, cimeta i kumina. No, jednostavno zna biti najefektnije pa smo se mi zalijepili za jednostavnu salatu od sjeckane mrkve s koricama naranče i sokom od limuna koja je doista osvježavajuća i ukusna. Ako ne želite začinjene krumpiriće kao prilog, svakako ne propustite lepinje koje dolaze premazane maslinovim uljem začinjenim ili češnjakom ili nekim drugim sastojkom pa su onda fino popržene. Alkohola ovdje nema, možete naručiti prirodnu limunadu koja je doista odlična ili šrilankanski ledeni čaj. Za kraj, tradicijski desert. A to je malabi, što je vrsta lakšeg i rahlijeg pudinga na bazi mlijeka i ružine vodice, preliven sirupom od nara, a posut orašastim plodovima i naribanim kokosom. Vrlo je lagan, slojevit, fine teksture. Zaista odlično za kraj.