Kip iz Međugorja, koji je navodno počeo svijetliti u kući vidjelice Vicke, očekivano je izazvao podijeljena mišljenja i u hrvatskoj javnosti. Dok jedni, poput teologa Adalberta Rebića, sve to doživljavaju kao Božji znak, drugi su puno oprezniji u konačnim ocjenama. Zanimljivo je da su mnogi poznati intelektualci – teolog, psihijatar, sociolog i fizičar – odbili govoriti o ovom fenomenu. Javno nisu htjeli govoriti deklarirani vjernici koji su skeptični prema najnovijim "čudima" u Međugorju. Dr. Vladimir Dugalić, profesor moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom sveučilištu u Đakovu, kaže da razumije one koji ne žele javno govoriti jer je teško zauzeti jasan stav dok se ne razjasni sve što se događa u Međugorju.
Neobvezno gradivo
Ističe da su hrvatski biskupi odavno rekli da sumnjaju u autentičnost ukazanja. Međugorje se priznaje kao svetište u koje se ljudi dolaze moliti, vršiti pokoru i u kojemu se događaju obraćenja. Takva su i svetišta poput Marije Bistrice i Aljmaša u kojima se Gospa nikada nije ukazala. Dugalića zabrinjava i diskontinuitet Međugorja u odnosu na Lourdes i Fatimu, dva najpoznatija Gospina svetišta.
– Za razliku od Lourdesa u kojemu su vidioci živjeli povučeno i u samostanima, to se u slučaju Međugorja nije dogodilo. Vidioci su nastavili živjeti normalnim svjetovnim životom – kaže Dugalić i odmah upozorava na još jednu negativnu karakteristiku Međugorja. S obzirom na to da je tri puta bio u Lourdesu, primijetio je da je tamošnje svetište ograđeno te da u njemu, za razliku od Međugorja, nema trgovina.
– Trgovini nije mjesto u svetištu – kategoričan je Dugalić. Što se tiče samog ukazanja, Dugalić naglašava da je teško eksperimentalno izmjeriti je li riječ o autosugestiji ili o viđenju što je došlo izvana. Zanimljivo je da i Lourdes i Fatima, dakle mjesta za koja je Crkva priznala da su se u njima dogodila ukazanja, nisu postala "obvezno vjersko gradivo". Drugim riječima, svakom se katoliku prepušta hoće li ili neće vjerovati u ta ukazanja te zbog toga ne može snositi sankcije.
– Vjera ne traži čuda. Vjera je susret s Bogom, a ukazanja mogu taj susret otežati – kaže Dugalić i zaključuje da Crkva prihvaća pozitivne plodove Međugorja koje je postalo mjesto molitve i obraćenja.
Poznati teolog, kapucin dr. Bono Zvonimir Šagi također smatra da događanja u Međugorju, a onda i navodno svijetljenje kipa, treba uzeti s određenom teološkom rezervom dok se stvari ne razjasne do kraja. Naglašava da može biti riječ o priviđenjima, pa čak i o iluzijama. Upozorava na psihologiju mase i kaže: stani na trg i zagledaj se u neku točku pa će onda i drugi početi gledati u tu točku. Nada se da će crkvena komisija sve to rasvijetliti. – Ne tvrdim da to nije istina, ali dok se sve ne istraži, ne treba nasjedati. Crkva mora biti oprezna – kaže Šagi.
Djelo pojedinca
Na naše pitanje je li se Međugorje previše komercijaliziralo u odnosu na druga svetišta, Bono Šagi ističe da nije već dugo bio u Međugorju, ali da primjećuje kako se previše reklamira pa onda na taj način i previše komercijalizira.
– Dolje se više ide zbog izleta i znatiželje, a premalo zbog pravoga obraćenja. Često se ističe masa ljudi koja dolazi – zaključuje Bono Zvonimir Šagi.
Sociolog religije Ivica Maštruko kaže da je riječ o fenomenu koji je u sferi iracionalnog. Takve pojave doduše privlače pozornost ljudi, ali je prema njima skeptična i službena Crkva. Obično to nije ni organizirano ni promišljeno, to je djelo pojedinaca i njihove stvarne vjere u čuda. – Ne stoji svjesna mašinerija iza toga, ali se na njih često nalijepe ljudi koje žele izvući korist, bilo financijsku bilo javnu promociju – zaključuje Maštruko.
>> Svjetleći kipić Gospe na eBayu se prodaje za 249 dolara
>> Gospa u Međugorju zasvijetlila i treću noć zaredom!
>> 'Ta svjetlost upućuje na Boga, ali Crkva će sigurno šutjeti'
>> Vidjelica Vicka: Ovo je svjetlo uvod u ono što će tek doći
