Žestoka polemika koja se zbog uvođenja zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje škole vodi u javnosti, stvorila je privid da bi bilo bolje bez njega, da ministar Željko Jovanović nije trebao ni pokušavati, da je to područje u koje je najbolje ne dirati i ostaviti djecu da žive u neznanju ili se potrebnim informacijama “hrane” putem interneta, problematične literature, razgovorom s vršnjacima i, oni sretniji, razgovorom s roditeljima.
Iako se kolokvijalno zdravstveni odgoj zove i spolni odgoj, zbog četvrtog modula “Spolna/rodna ravnopravnost i spolno odgovorno ponašanje”, činjenica je da bi u deset ili dvanaest sati godišnje (ovisno o razredu) učenici trebali doznati i kako živjeti zdravo, kako izbjeći nasilje, ali i kako ne ući u začarani krug ovisnosti o drogama ili o alkoholu.
Spolni odgoj nužan
Zbog tih tema, ali i vrlo škakljivog područja spolnosti, zdravstveni je odgoj našim školarcima nužan. Ono što ostaje otvoreno i o čemu se mišljenja drastično razlikuju, i to ne samo u krajnostima, gdje su jedni za liberalan, a drugi za potpuno konzervativan pristup, nego i u detaljima, jest pitanje koliko, u kojoj dobi i na koji način upoznati djecu sa seksualnošću i seksualnim sklonostima.
Osim općepoznate činjenice da je jedan broj roditelja, predvođen udrugom “Grozd” i poduprt Katoličkom crkvom, protiv ponuđenog spolnog odgoja, i određen broj nastavnika protivi se, zasad, obvezi da s djecom otvoreno razgovaraju o masturbaciji, homoseksualizmu, transseksualizmu, prostituciji i pornografiji. Neki od njih na roditeljskim sastancima, koje su sazivali potkraj prošle godine, nisu čak bili u stanju izgovoriti nazive spornih tema, nego su zamuckivali kako su oni načelno protiv toga što im je Ministarstvo nametnulo. “Vi, pretpostavljam, znate moje mišljenje o tome, ja se nadam da me razumijete, znate kako je, nadam se da se slažete sa mnom”.
Tako je o četvrtom modulu, odnosno o spolnoj edukaciji roditeljima govorila jedna učiteljica, u dobi od 50-ak godina, kojoj je zasigurno problematično o seksualnim temama razgovarati i s obitelji, prijateljicama, a kako tek ne bi bilo s učenicima.
Radionice za nastavnike
Iako bi sljedećih tjedana nastavnici trebali proći radionice na kojima će učiti kako određene teme obraditi s djecom, ipak ostaje činjenica da je najveća manjkavost ukupnog zdravstvenog odgoja nepripremljenost i needuciranost nastavnika. Ne ulazeći u njihove profesionalne kvalitete i kompetencije kad je riječ o predmetima koje predaju, roditelji su skeptični te se pitaju je li, ako ne svi, a onda barem jedan broj nastavnika, pogodan za edukaciju o tako delikatnoj temi kao što je spolnost. Dobru educiranost i sposobnost nastavnika, kao uvjet za kvalitetno provođenje spolnog odgoja ističu i neovisni stručnjaci.
Stav vlade
1. Masturbacija
U kurikulumu piše da je treba objasniti kao sastavni dio ljudske spolnosti i istaknuti da je nekada rašireno vjerovanje o njezinoj štetnosti bilo potpuno pogrešno.
2. Pornografija
S djecom treba raspraviti o načinu na koji pornografija prikazuje ljudsku seksualnost te muške i ženske seksualne uloge. Ideja je da se djecu upozori na štetnost pornografije kojoj su izloženi putem medija, posebno na internetu.
3. Homoseksualizam
Učenicima treba objasniti što je pojam seksualnih manjina, pomoći im da prepoznaju stigmatizaciju i diskriminaciju te da nauče važnost prihvaćanja različitosti, odnosno treba ih poučiti toleranciji.
4. Transseksualizam
Govori se o rodnoj ravnopravnosti kako bi se djeci naglasila važnost ravnopravnosti muškaraca i žena u društvu i njihova statusa, a bez namjere da se dovodi u pitanje biološki spol. Buru je izazvala iskarikirana rečenica kojom se željela naglasiti potreba ravnopravnosti “Ja sam muškarac s vaginom”, a koja se nalazi u preporučenoj literaturi. No tom literaturom mogu se koristiti isključivo nastavnici ako se žele dodatno informirati; u radu s djecom ona se ne smije upotrebljavati.
5. Prostitucija
Intencija je cijelog spolnog odgoja da se djeci nametne važnost samopoštovanja, ali i poštovanja partnera, da ih se upozori na štetnost promiskuitetnosti, važnost vjernosti i povjerenja, a prostitucija se spominje kao jedan oblik negativnog seksualnog ponašanja. No u literaturi, koja je namijenjena isključivo nastavnicima, i to samo ako je oni žele koristiti za dodatno informiranje, rečenica istrgnuta iz konteksta sugerira nešto sasvim drugo – prihvatljivost prostitucije.
Stav Crkve
1. Mastrubacija
U petom razredu otvoriti tu temu nije primjereno, nema informacije koja se djetetu daje a da nije poticaj.
2. Pornografija
Neupitno štetna, ponižava ljudsku osobu – i onog tko je proizvodi i onog tko je gleda.
3. Homoseksualizam
Opet stvar koja prije svega spada u građanski, a ne zdravstveni odgoj. Govoriti o tome da je jednako vrijedno ponašanje nije istina s obzirom na ishod.
4. Transseksualizam
To je poremećaj koji ima dijagnozu F65 u međunarodnoj klasifikaciji bolesti. Tu završava sva rasprava zašto je sporan.
5. Prostitucija
U svakom je obliku neprihvatljiva, povezana je sa seksualnom trgovinom, kriminalom i zlostavljanjem.
>>Spolni odgoj u školama: Otkrivamo što se uči u kojem razredu
>> Jovanović: Crkva i udruge nemaju što tražiti u školama
. Nece biti da su roditelji koji se pitaju samo MUSKARCI ! Culi smo sta misle Svecenici al daj napisite sta misle i Casne sestre pa da kompletiramo nauk i sa misljenjem oba pola. Jel taj Bog i zenskima u u Crkvi pamet i jezik dao ?? ________________________________________