Banka za međunarodna poravnanja (BIS-a) iz Basela odbila je zahtjev Hrvatske da posreduje u sporu sa Slovenijom u vezi sa starom deviznom štednjom Ljubljanske banke! Iz odluke koja je početkom studenoga dostavljena na adresu hrvatske Vlade i potpredsjednika Ivana Šukera jasno se vidi da je Jadranka Kosor pravila "račun bez krčmara" kada je mjesecima uvjeravala javnost da se upravo uz pomoć Basela nalazi pred rješenjem problema stare devizne štednje.

Jaime Caruiana, generalni direktor, i Peter Dittus, generalni sekretar BIS-a, izričito su odbili ponudu Vlade da arbitriraju u sporu sa Slovencima jer su zaključili da u tom procesu ne mogu ponuditi ništa novo u odnosu na neuspješne pregovore o sukcesiji vođene od lipnja 2001. do rujna 2002.

Od isplate štediša ništa?

– Ne želimo preuzeti nikakvu ulogu u novom krugu pregovora jer imamo na umu činjenicu koliko je vremena prošlo od prekida pregovora, kao i to da je održavanje monetarne i financijske stabilnosti prvi prioritet BIS-a – istakli su čelni ljudi Banke.

Jedino što je hrvatskoj strani ponuđeno mogućnost je da guverneri država sljednica bivše Jugoslavije neformalno razgovaraju u prostorima BIS-a o toj temi tijekom redovitih sastanaka koji se održavaju svaka dva mjeseca.

"Moguće je da tijekom tih razgovora dođe do dogovora koji bi riješio problem stare devizne štednje", sarkastično su otpisali hrvatskoj Vladi vodeći baselski bankari.

Pismo inače ima oznaku povjerljivosti, a upućeni tvrde da je premijerka davala lažna obećanja te da od isplate hrvatskim štedišama neće biti ništa. Slovenci su godinama neisplaćenu štednju Ljubljanske banke podmetali kao sukcesijski problem, što je hrvatska strana redovito odbijala sve do naglog zatopljavanja odnosa Kosor – Pahor.

Tijekom nedavnog susreta u Lovranu J. Kosor hvalila se brzim rješenjem, a podupro ju je i slovenski kolega rekavši da su države našle rješenje problema koji 20 godina opterećuje odnose. "Ne kažem da je taj proces sada završen, ali našli smo rješenje", kazao je Pahor. Ako su ga i našli, ono zacijelo neće ići naruku hrvatskim štedišama, ali i štedišama iz BiH, koji su izgubili u Ljubljanskoj banci više nego Hrvati.

Uvjet za poglavlje 4

Ukupna štednja hrvatskih građana u Ljubljanskoj banci iznosila je oko 420 milijuna eura, ne računajući kamate. Od toga je Hrvatska u svoj javni dug preuzela oko 260 milijuna eura, a 160 milijuna eura štediše su zadržali u toj banci. Slovenija je, inače, uvjetovala zatvaranje poglavlja 4 – O slobodi kretanja kapitala – pristankom Hrvatske na obnavljanje pregovora o sukcesiji bivše SFRJ pod pokroviteljstvom BIS-a.

Iako neki tvrde da je riječ bila o velikoj varci – pitanje je koliko je za nju premijerka znala – jer nakon što je Hrvatska pristala na nastavak pregovora, banka u Baselu izmaknula se u stranu i kazala da neće sudjelovati.