Sutrašnji Glas Koncila izlazi s ozbiljnim euroskeptičnim, tj. eurotrezvenim razmišljanjem njegova glavnog urednika mons. Ivana Miklenića. Miklenić nije toliko euroskeptičan prema samoj Europskoj uniji, koliko je sumnjičav prema sposobnosti hrvatske politike za uspješnost integracije naše države u Europsku uniju. Zapravo, naglašava čitav niz otvorenih pitanja na koje najveća većina građana još uvijek ne zna odgovor, a na referendumu za pristup Europskoj uniji trebala bi se decidirano odlučiti za ili protiv.

"Hrvatski glasači ne mogu donijeti odgovornu odluku na referendumu ni bez poznavanja vjerodostojnog odgovora na pitanje: je li Hrvatska u sebi (ne)spremna za ulazak u Europsku uniju? Naime, kako pokazuju iskustva više članica Europske unije, samo članstvo nije ih spasilo od teške gospodarske i financijske krize niti od postupanja MMF-a koji redovito konsolidira financije na štetu socijalnih prava građana. Stoga odgovor na to krucijalno ali nezaobilazno pitanje je li Hrvatska spremna za Europsku uniju nije moguć bez poznavanja istinitih odgovora na veoma brojna druga pitanja o samoj Hrvatskoj, tj. o pripremljenosti pojedinih segmenata hrvatskoga društva i samih građana za integraciju u tako veliku zajednicu. (Ne)pristup Hrvatske u Europsku uniju nije kao dosad više prvenstveno pitanje političkih elita u Hrvatskoj već je sudbinsko pitanje za svakoga odgovornog hrvatskog građanina, jer će (ne)pristup bitno utjecati na sve segmente društvenog i osobnog života u budućnosti", piše Miklenić.

"Sada s odlukom o (ne)pristupu, čini se, dolazi na naplatu dosadašnje uporno odbijanje političara svih opcija da definiraju i razvijaju realne hrvatske potencijale koji su objektivna ali neiskorištena komparativna prednost Hrvatske, kao što su: more, čista voda, nafta, plin, nezagađene poljoprivredne površine, prometni položaj, raznolike klime, kulturna baština... Neizbježno je pitanje: jesu li vlasti išta bitno dosad učinile da bi na tim potencijalima osovile Hrvatsku na vlastite gospodarske noge kako bi Hrvatska, bilo u Europskoj uniji bilo izvan nje, bila poželjan partner, subjekt? Može li se realno očekivati da će to hrvatski političari u skladu s legalnim i legitimnim hrvatskim nacionalnim ciljevima i interesima početi ostvarivati kad će im nad glavom bdjeti obveze preuzete u Bruxellesu, a nisu mogli, smjeli ni htjeli dok ih ništa nije obvezivalo", pita se Miklenić, bojeći se "kakav bi ishod mogao imati vjerojatno neizbježan gospodarski i kulturni sraz s jedne strane skupine od 4,5 milijuna, a s druge strane gotovo 500 milijuna ljudi".

"Je li Hrvatska ojačala svoje kulturne ustanove, je li zaštitila hrvatski jezik za koji nema obvezujući pravopis? Hrvatska je svakako neizbrisivi dio Europe i po sebi trebala bi imati svoje mjesto i uvažavanje i u europskoj integraciji, no je li sadašnja Hrvatska s tolikim lošim upravljanjima i s toliko neriješenih problema, s toliko (ne)namjernih promašaja i propusta već sada spremna za najviši stupanj europske političko-ekonomske integracije, koja proživljava tako duboku krizu? Na to pitanje dužan je prije referenduma po svojoj savjesti tražiti odgovor svaki hrvatski građanin kojemu je stalo do općega dobra", zaključuje glavni urednik Glasa Koncila.