Kavu, onu jutarnju, popio sam s Emiliom Menđušićem, hrvatskim dr. Dolittleom, šaptačem sokolovima i dobitnikom brojnih nagrada za rad u svom Sokolarskom centru u šibenskoj Dubravi. Znamo se već neko vrijeme, pisao sam o njemu, kako živi s deset sokolova - Bracom, Sekom, Fredom (po Astaireu), Ginger, sovom Mordecom... Ispod stola odmara se njegov pas Carlos, a on govori što ima novo:
– Krajem ljeta otvaram virtualni multimedijalni muzej ptica grabljivica, posjetitelji će moći vidjeti priču o perima, o njima se ne zna mnogo...
Bez pera se ne može
Muzej pera, pitam?
– Pera su itekako važna. Evo, sva literatura između 12. i 19. stoljeća pisana je čime? Perom. Shakespeare, Newton... Misli i ideje perima su se prenosile u riječi, a riječi u znanje, koje se uključivalo u kulturu. Pitanje je bi li naša civilizacija cvjetala tako brzo da nije bilo pera. Nekad si u trgovini kupovao pernicu jer su unutra bila pripremljena guščja pera, za pisanje... – objašnjava dr. Dolittle.
Je li čisto ili nije
Šibenčanin Stipe Klicović (25), dečko s Baldekina, govori mi kako grad živi.
– Na šibenskoj gradskoj plaži Banj još se uvijek ne možemo dogovoriti je li more čisto ili nije. Neki zagovaraju da je zbog tvornice TEF i dalje prljavo, a drugi da su kolektori koji su tamo već godinama sve počistili...
Provjerio, more mi se nije činilo ‘šporko’, odnosno prljavo.
– Na kupanje treba otići do tvrđave sv. Nikole – preporučuje mi.
Jedina je to fortifikacijska tvrđava na moru koja je očuvana na Mediteranu, Izgled je zastrašujući pa je i španjolska armada, kada je u povijesti ovuda prolazila, odustala od napada.
>> Vreva u kakvoj čak i jedan Eric Cantona prolazi neprimijećen
