Prošlo je više od četiri mjeseca od pokušaja vojnog puča u Turskoj u kojemu je namjera pučista bila svrgnuti predsjednika Reçepa Tayyipa Erdoğana. Ankara je najviše stradala tijekom neuspjela udara. Poginula je najmanje 241 osoba a pučisti su raketirali parlament, Erdoğanovu palaču i zgrade ministarstva unutarnjih poslova. Iako je još, zbog straha od ponovnog pokušaja vojnog udara, na snazi izvanredno stanje, zbog informacija o mogućim terorističkim napadima u Ankari je zabranjeno javno okupljanje i demonstracije kako bi se osigurala sigurnost ljudi i javnog poretka u cijeloj provinciji.
Ovdje se raketiralo
U Ankari se u posljednjih godinu dana dogodilo više terorističkih napada koje su izveli teroristi ISIL-a i kurdski borci i u kojima je poginulo više stotina ljudi. Usprkos tome, život se na ulicama glavnoga turskoga grada odvija normalno. Kafići i trgovine su puni, a ljudi do kasnih noćnih sati šeću ulicama kojima su 15. srpnja tutnjali tenkovi i zveckalo oružje. Evidentno je da je predsjednik Erdoğan najveći pobjednik tog neuspjelog puča jer više nitko i ne spominje političke podjele unutar turskog društva već svi samo govore o današnjem najvećem turskom neprijatelju Fethullahu Gülenu koji, prema Erdoğanovu mišljenju, stoji iza pokušaja vojnog udara. Na ulicama Ankare razgovarao sam s mnogim ljudima. Iako svatko od njih ima svoje političko uvjerenje, svi se slažu u jednom: pokušaj vojnog puča ujedinio je zemlju.
– Nisam pristalica Erdoğana i glasao sam protiv njega, ali nisam ni pristalica toga da ga oružjem skinemo s vlasti. Turska je demokratska zemlja, narod ga je izabrao i to moramo poštovati – kazao je 29-godišnji Ibrahim, doktor medicine.
– Pucali su na parlament, koji simbolizira demokraciju, na predsjedničku palaču, na žene i djecu… To je nedopustivo. Turska se ujedinila i vjerujem da će Erdoğan vladati idućih 20 godina. Toliko je popularan da ga više nitko ne može skinutu s vlasti – naglasio je Ibrahim.
– Mislio sam da je počeo rat i da su Rusi napali Tursku. Nismo znali što se događa. Ulice su gorjele, pucalo se sa svih strana i ljudi su ginuli. Iako neki govore da je sve inscenirano, mi smo bili na ulicama te noći i branili demokraciju, nije bilo nikakvog pripremljenog scenarija. Vojska je pucala na goloruke ljude koji su sprečavali vojni puč – ogorčeno se obrušio trgovac Okan. Neuspjeli vojni udar nije ujedinio samo narod nego i do tada ljutite političke rivale i suparnike. U turskom parlamentu, na kojem su još vidljivi tragovi raketiranja, razgovarao sam s predstavnicima triju vodećih političkih stranaka u toj zemlji. S dr. Mehmetom Bostancijem, zamjenikom predsjednika kluba vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP) u turskom parlamentu, razgovarao sam u uredu u kojem su na zidu uz Atatürkovu sliku bile i slike predsjednika Erdoğana i premijera Jildirima, zbog čega sam ga pitao želi li Erdoğan zaista promijeniti ustav iz sekularnog u vjerski, na što nije mogao prikriti iznenađenje.
– Ne, ne, nismo mi vjerska stranka. Predsjednik Erdoğan ne želi ukinuti sekularizam. On samo želi ljudima dati jednako pravo da se ponašaju i oblače prema svojim vjerskim uvjerenjima. Turska je demokratska zemlja i svatko ima pravo odlučiti kako će živjeti. Predsjednik Erdoğan nikada neće zabraniti ni sekularizam ni nošenje vela ili bilo koje druge tradicionalne islamske nošnje u bilo kojoj državnoj ustanovi jer je to protivno demokraciji – energično je odgovorio dr. Bosanci, obrušivši se zatim na Fethullaha Gülena koji je za njih najveći krivac za stanje u Turskoj.
– Nema sumnje da je Gülen kriv za pokušaj vojnog udara. Sve dokaze predali smo pravosuđu SAD-a s nadom da će ga napokon izručiti Turskoj. Gülen mora biti osuđen pred turskim sudovima za zločin koji je počinio. Poginula je 241 osoba i za to treba odgovarati – istaknuo je dr. Mehmet Bostanci. U sobi do njegove dočekao me potpredsjednik Republikanske narodne stranke (CHP), kemalist Ezgur Ezel koji je uz osmijeh odmah naglasio koliko voli Balkan, a pogotovo zemlje nastale raspadom Jugoslavije. Kako je kazao, njegova je majka podrijetlom iz Makedonije.
– Iako smo mi stranka koja se ne slaže s Erdoğanom i na izborima se borimo protiv AKP-a, u noći puča stali smo uz njega i ujedinili se jer smo branili zemlju od napada izvana. Branili smo demokraciju. Što se tiče politike naše stranke, žestoko se protivimo Erdoğanovoj inicijativi da promijeni ustav i uvede predsjednički sustav jer bi to značilo polako uvođenje diktature. Sve važne odluke za Tursku ne mogu biti u rukama jednog čovjeka, o tome mora odlučivati parlament, to je demokracija – kazao je Ezel.
Na pitanje kada će CHP napokon poraziti Erdoğanov AKP, od kojih u kontinuitetu gubi na devet izbora od 2002. godine, odgovorio je uz optimističan osmijeh.
– Mnoge stranke koje odjednom dobiju veliku snagu brzo završe u povijesnom muzeju. Tako će biti i s AKP, a mi ćemo nastaviti borbu za demokraciju – uvjeren je sekularist Ezgur Ezel.
U ime Stranke nacionalnog pokreta (MHP), treće stranke po veličini u Turskoj, dočekao me Erhan Usta, koji je svoje izlaganje, između ostalog, iskoristio da brani svoju stranku govoreći kako su oni samo “patrioti koje pokreće ljubav prema domovini Turskoj”. Zna se da je ta stranka 2015. godine mogla skinuti Erdoğana s vlasti da je ušla u koaliciju s CHP-om i prokurdskim HDP-om, koji su MHP-u zauzvrat nudili premijersku poziciju, no Usta je obrazložio da na to nisu pristali zbog antikurdskog stajališta njihove stranke MHP. Iako se Erdoğan u vanjskoj politici pokazao kao tragičar i neznalica, pogotovo zbog politike prema Siriji i sukoba s Rusijom, za Tursku unutarnju politiku ne može mu se ništa prigovoriti. Iako su reforme i ekonomski rast počeli još i prije Erdoğanova dolaska na vlast, pitanje je bi li Turska doživjela tako veliki napredak i ekonomski preporod bez njega na vlasti, jer činjenica je da se najveći ekonomski razvoj i procvat države dogodio upravo za Erdoğanove vladavine. Dolaskom na vlast, Erdoğan i njegov ekonomski tim na čelu s potpredsjednikom vlade Alijem Babacanom imali su dugoročan ekonomski plan koji je Turskoj trebao omogućiti trajno stabilan i uspješan ekonomski okvir.
Više za obrazovanje žena
Ključni ciljevi koje su namjeravali ostvariti bili su: dalja stabilizacija bankarskog sektora, uravnoteženje državnog proračuna i pokretanje velikih ulaganja u obrazovanje i infrastrukturne projekte, što bi donijelo dugoročnu ekonomsku korist. Provedena je masovna privatizacija poduzeća u državnom vlasništvu, liberalizacija tržišta te je stvoreno puno povoljnije poslovno okruženje za privatni sektor. Iako se Turskoj i u idućim godinama predviđa rast, pitanje je koliko će dugo uspijevati održati taj ritam s obzirom na to da je okružena vrlo nestabilnim državama te je vrlo često pogađaju teroristički napadi koje izvode ISIL ili kurdski borci, što je uvelike utjecalo na drastični pad dolaska turista. A zna se da tursko gospodarstvo živi isključivo od turizma. Uz unutrašnje političke i sigurnosne turbulencije, bilo koja kriza u turskom okruženju, od krize u Eurozoni pa do rata u Siriji, može vrlo lako naštetiti turskoj ekonomiji, iako je Turska do sada pokazala izuzetan kapacitet da prebrodi krize i ostane čvrsto na nogama. Zanimljivo je i paradoksalno u cijeloj situaciji da dok u Turskoj jača vjerski konzervativizam i radikalizam, uz pad sekularnih temelja, društvo istodobno postaje sve modernije, tehnološki naprednije i obrazovanije, uspijevajući u tom pogledu rame uz rame stajati i s mnogim zapadnim državama.
Posebno je značajno podizanje obrazovne razine ženskog dijela stanovništva u proteklom razdoblju. Što se tiče turskih seučilišta, Ankara je postala središte visokog obrazovanja koje privlači studente iz Afrike i Azije kojima Turska nudi stipendije, ali pod uvjetom da nakon školovanja određeno vrijeme rade u Turskoj. Neki od najboljih nastavnih programa u zemlji održavaju se na engleskom jeziku, što je omogućilo internacionalizaciju turskog visokog obrazovanja i privlačenje studenata iz cijelog svijeta. Također, Turska svim mladima koji nakon školovanja otvaraju privatne ordinacije ili slično, daje nepovratnu subvenciju te tako mlade i stručne ljude potiče na ostanak u zemlji i time jača gospodarstvo. S obzirom na to da je Erdoğan najjači u Istanbulu gdje su mu pristaše i baza jer je kao gradonačelnik Istanbula mnogo učinio za taj grad, zanimljivo je da su na prošlim parlamentarnim izborima on i njegova stranka AKP, osvojivši više od 50 posto glasova, pobijedili i u Ankari koja je oduvijek bila baza kemalista i sekularista. Ankara je, kao prijestolnica zemlje i drugi grad po veličini, iznimno važna Erdoğanu. Ako je za Turke Istanbul ono što je za Amerikance New York, Ankara im je ono što je Amerikancima Washington. Stanovnici Ankare vjeruju da će njihov grad postati jedno od ključnih svjetskih putnih čvorišta te da je to vrlo važan grad za Erdoğanovu vladavinu. Naime, upravo zahvaljujući Ankari Erdoğan je danas i dalje na vlasti. Tijekom posjeta redakciji turskog CNN-a u Istanbulu, glavni urednik Alişer Delek govorio je kako je zapravo poziv novinarke iz Ankare spasio Erdoğana.
Jedan poziv mijenja sve...
– U noći pokušaja vojnog udara, 15. srpnja, novinaraka turskog CNN-a nazvala je iz Ankare, jer su u Istanbulu bile prekinute sve komunikacije, Erdoğanova savjetnika i glasnogovornika Ibrahima Kalina pitajući ga gdje se nalazi predsjednik i je li još živ, nakon čega ga je Kalin preko Vibera spojio s novinarkom, a mi smo pustili uživo ton i TV sliku predsjednika Erdoğana koji je na ulice pozvao svoje pristaše, koji su se odmah i odzvali na njegov poziv, te time spriječio vojni udar – otkrio nam je urednik Alişer Delek. Nakon Erdoğana, druga najmoćnija osoba u državi je njegov savjetnik i glasnogovornik Ibrahim Kalin, s kojim sam razgovarao u Erdoğanovoj palači u Ankari.
– Erdoğana nisu mogli svrgnuti poštenim putem i na demokratskim izborima, jer svaki put osvoji mnoštvo glasova, pa su mu prilijepili etiketu zlog diktatora – na početku razgovora kazao je Ibrahim Kalin ističući kako iza svega stoje Gülenovi ljudi, ali uz popriličnu potporu određenih državnika.
– Isti scenarij dogodio se i u Egiptu. Za samo deset mjeseci, pretvorili su Musija u diktatora. Musija, koji nije ubio nijednu osobu, koji nije izazvao nijednu turbulenciju u državi, koji je bio prvi demokratski izabran predsjednik Egipta u povijesti te zemlje! I svi su to znali. Ali, kako bi se riješili Musija, proglasili su ga demonom. To vam je objašnjenje i za rastuću islamofobiju u Europi, koja potiče rasističku politiku. Treba joj neprijatelj, a to su za nju muslimani, koji su dio europskog društva od osmog stoljeća. Europa za sebe govori da je multikulturalni kontinent, a zapravo je izgubila pravo tako se nazivati još od kada je 1492. protjerala muslimane i židove. Sada je za nju demon Erdoğan, koji je jedini lider koji Europi kaže u lice što misli. Svi šute, a on govori. Zato ga ne vole i žele ga se riješiti – ljutito je govorio Kalin napominjući kako je Europa svoje lice pokazala na izbjeglicama.
Neviđena sramota u povijesti
– Pogledajte samo situaciju s izbjeglicama. To je sramota koja nije viđena u povijesti. Na sceni je totalni kolaps morala i humanosti Europe. Turska je primila tri milijuna sirijskih izbjeglica, ljudi koji su ostali bez ičega i nemaju kamo otići. I nas zbog toga kritiziraju, ali nastavljamo sa svojom politikom otvorenih vrata. Oni će nastaviti dolaziti u Tursku. No, oni ne dolaze ovdje na piknik nego bježe od brutalnog rata. Pogledajte samo Europu, u Mađarskoj su nedavno imali referendum o prihvatu nešto više od 1000 izbjeglica. Nevjerojatno! A prije 60 godina, 70 posto Europljana bili su izbjeglice. A sada bježe od njih i ne žele ih. Zašto? Pa i oni su ljudska bića, koja spašavaju živu glavu i bježe od rata. To je mentalitet Europe. Erdoğan je taj koji im u lice kaže koliko su sramotni i odmah je za njih diktator – govori Kalin naglašavajući da će Turska nastaviti primati izbjeglice iz Sirije i Iraka.
– Pitanje je što će Europa učiniti od svih onih obećanja koja nam je dala, a nije ih ispunila. Mi poštujemo svoju stranu dogovora, ali nastavi li Europska unija s izbjegavanjem ispunjavanja svojih obveza, više nećemo prisiljavati Sirijce da ostanu u Turskoj. Nećemo ih tjerati prema Europi, ali ih nećemo ni zaustavljati. Svatko tko ima ispravan dokument bit će pušten iz Turske, a kamo će krenuti bit će njegova odluka jer je slobodan čovjek – zaprijetio je Erdoğanov savjetnik Ibrahim Kalin.
Erdogan je prikriveni islamist koji pod krinkom demokracije postepeno uvodi elemente i praksu tipicnu za radikalni islam. Erdogan nije dostojan da mu slika bude na zidu zajedno sa Ataturkovom, jer dugorocno ide u pravcu razmontiranja sekularizma. A ovaj njegov savjetnik zapravo govori sto Erdogan misli. Mi protjerali muslimane jos 1492??? Pa jos skoro 400 godina iza toga su nas tlacili. A rastuca Islamofobija je posljedica njihovih teroristickih napada.