Zbog silnog straha za život, migranti, većinom žene i djeca, pristigli u Srbiju o detaljima svoje avanture smrti, kako je nazivaju, ne žele razgovarati s novinarima. Kakav su pakao prošli, kako su uopće došli, tko i kako organizira njihovo putovanje i za koliko novca? To smo ih pitali zaustavljajući se od jednog do drugog nesretnika među nekoliko tisuća napaćenih ljudi koji su ispunili beogradske parkove. Provevši s njima dan i noć doznali smo da nitko prema njima nije imao milosti niti milosrđa, od kriminalaca koji su ih prebacivali do trgovaca, taksista, čak i policajaca koji su ih globili za svaku sitnicu s 50 eura ne dajući im nikakve potvrde.
Umorni su i iscrpljeni od dugog putovanja te nekoliko dana i noći čekanja prelaska preko grčko-makedonske granice. Tisuće ljudi različitih sudbina. Cilj im je isti, domoći se Zapada.
– Nadam se da ćeš ti uspjeti prije nas. Ja imam i ženu i dvoje djece i bit će nam problem ući u Mađarsku – vidljivo iscrpljen i na izmaku snage, suznih očiju govorio je Omran koji je pobjegao iz Alepa u Siriji nakon što su četvrt u kojoj je živio zauzeli pripadnici terorističke skupine Islamske države.
Djevojčica je umrla
– Znao sam da put neće biti jeftin. Uzeo sam svu ušteđevinu, sve što je ostalo rasprodao sam u bescjenje i još posudio. Sad je pitanje do kuda ću stići s novcem koji mi je preostao. Ovdje nitko ništa ne daje besplatno. Od kada smo krenuli iz Istanbula samo plaćamo, svi iskorištavaju našu sudbinu – govori Omran. Otkriva nam način i rutu kojom je uopće stigao do Beograda.
– U Istanbulu se odlazak na Zapad nudi kao turistički obilazak koji, naravno, nude posrednici. Za ženu i sebe platio sam za svakoga po 1850 eura a za svako od dvoje djece još po 500 eura za dolazak do grčkog otoka Kosa. Od Istanbula do Izmira putovanje je bilo mačji kašalj. Međutim, od Izmira do Kosa putovanje je bilo prava avantura smrti. Gumeni čamci dugački sedam metara, koji inače prevoze do deset putnika, bili su natrpani sa po pedeset ljudi. Najtužnije je što su tu bila i djeca koja su u toj stisci jedva disala. Nažalost, na putu preko mora izgubili smo sedmogodišnju djevojčicu koja je umrla od dehidracije. Pokvario nam se motor te smo morali satima veslati dok nismo ugledali ribarske čamce – svjedoči Omran i ne može zadržati suze pokazujući nam čovjeka koji je vozio taj gumeni čamac.
– Nikada u životu nisam upravljao čamcem. Ne znam ni plivati, a bio sam prisiljen sve naučiti u dva dana ako sam želio besplatno mjesto u čamcu, vidno potresen i još u šoku govori 40-godišnji Ibrahim iz Damaska. On nije uspio skupiti novac da plati svoje putovanje čamcem.
– Prebacivanje ljudi postalo je izuzetno unosan posao kojim se bave ljudi na visokim političkim pozicijama u Turskoj. Zbog toga ne žele ni na koji način ostaviti trag. Meni je naređeno da nožem probušim gumeni čamac kad dođemo do obale Kosa, kako se ne bi otkrilo tko je i kako vozio. Tužni smo zbog djevojčice koja nam je umrla u čamcu, ali i sretni što smo preživjeli. Neki su čamci potonuli pa se samo vide plutajući leševi na površini – kroz suze govori Ibrahim.
Plijen prevaranata
Iako su sretni što su nakon 25 dana putovanja došli na “sigurno tlo”, njihova se agonija nastavlja. Sada su postali plijen kriminalaca i prevaranata.
– Ovdje se sve plaća. Od vode nadalje. Lažu na TV ekranima da nam dijele besplatno. Kruh plaćamo 4 eura, vodu 2 eura, a da ne pričam koliko nam naplaćuju taksisti, 100 eura po osobi – upozorava Muhamed.
– Kada sam stigao u Beograd htio sam se istuširati i oprati u hotelu. Došao mi taksist i ponudio jeftin hotel za 35 eura. Prihvatio sam, no taksist me vozio 17 kilometara i vožnju naplatio 100 eura, a doveo me do nekakvog kontejnera u kojem su bili poslagani madraci za spavanje, a s vanjske strane bio je poljski tuš. Sretan sam što me nisu opljačkali i izudarali kao mnoge moje sunarodnjake – požalio se Sirijac Muhamed iz Afrina. Tvrdi da i policija od njih “muze lovu”.
– S prijateljima sam išao vidjeti ima li vlakova za Kanjižu jer nismo našli mjesta u autobusima. Na stanici nas je zaustavio policajac i odveo u policijsku postaju. Iako smo imali uredne dokumente da smo legalno ušli u Srbiju, policajac je rekao da svako od nas mora dati 50 eura ili ćemo ostati u zatvoru. Bili smo prisiljeni platiti, bez potvrde – požalio nam se Muhamed.
Čim se nad grad spusti mrak, taksisti zauzmu položaje i počnu utrpavati migrante u vozila za velike iznose, vozeći ih u nepoznatom pravcu.
>> Profil izbjeglice: ima 19-54 godine, ženu, djecu i osnovnu školu
Jos nisu ni dosli na odrediste (koje ni sami ne znaju gdje je!), a vec se zale.