ZAGREB - Pavao Pavličić pobjednik je 38. natječaja Večernjeg lista za kratku priču. Njegovu priču "Što da se radi s Krležom" (objavljenu 16. veljače 2003.) žiri u sastavu akademik Miroslav Šicel (predsjednik), akademik Nedjeljko Fabrio, prof. dr. Krešimir Nemec, dr. Tomislav Sabljak (selektor) i Milan Ivkošić (urednik u Večernjem listu), nakon pregleda 44 objavljene priče i dva uža izbora (najprije 12, pa šest priča), proglasio je najboljom.
Druga nagrada pripala je Robertu Mlinarcu za priču "Smrt u Švedskoj" (objavljenu 11. svibnja 2002.), a treća Miroslavu Mićanoviću za priču "Buka i bijes" (objavljenu 5. siječnja 2003.).
Duga tradicija kratke priče
Na jučerašnjoj svečanosti u atriju Muzeja "Mimara", na kojoj se okupilo mnoštvo pisaca, likovnih umjetnika, novinara i drugih uglednika hrvatskoga kulturnog, društvenog i političkog života, nagrade (u novčanom iznosu od pet, četiri i tri tisuće kuna) dobitnicima je predala glavna urednica Večernjeg lista Ružica Cigler, koja je podsjetila na dugu Večernjakovu tradiciju njegovanja kratke priče, danas prema mišljenjima mnogih stručnjaka najdominantnije i najpopularnije književne forme, omiljene među mnogim čitateljima, pa i čitateljima našeg lista.
Na svojim stranicama, rekla je R. Cigler, Večernji list je okupio naše najbolje pripovjedače, kao i mlade pisce koji su kroz natječaj stjecali prva prozna iskustva. Uz autore, dodala je glavna urednica, okupljali su se i književni kritičari i znanstvenici koji su bili članovi žirija, te ilustratori priča, naši najpoznatiji slikari i grafičari: teško je nabrojiti sve, kad znamo da se godišnje objavi pedesetak tekstova, a to znači da je od 1964. do danas kroz list prošlo oko 1900 priča.
Predsjednik žirija akademik Miroslav Šicel pročitao je obrazloženja žirija za nagrade.
- Ostajući - kaže žiri o autoru prvonagrađene priče - vjeran običaju da najaktualnije pojedinosti iz svakodnevice koristi kao građu za preoblikovanje u književno djelo, Pavličić se u priči "Što da se radi s Krležom" pozabavio vjerojatno najintrigantnijom našom temom posljednjih godina koja se tiče otvaranja fabuloznih Krležinih sanduka s njegovom ostavštinom.
I mrtvi pišu
Ključna dosjetka tog našeg inventivnog pripovjedača sastoji se u imaginarnoj tezi da Krleža i mrtav nastavlja pisati "bilo kao živ čovjek, bilo opet kao duh". No sada dolazi do neočekivanog obrata u priči: Krležini rukopisi, pohranjeni u mrtvim sanducima, zahvaljujući svojoj artističkoj snazi počeli su sami od sebe mutirati i dalje se razvijati kako se duh vremena, iako je njihov autor fizički bio mrtav, mijenjao.
Time svrha kratke priče dobiva puni smisao, jer na kratkom prostoru uspijeva izreći cijeli jedan mali misaoni svemir - zaključuje žiri.
- Naoko svakodnevna ljubavna priča pod perom Roberta Mlinarca - piše žiri o drugonagrađenoj priči - dobiva sasvim neočekivane i nesagledive konotacije. Upada u oči da je priča smještena u daleko vrijeme između dva rata po čemu se izdvaja od pretežite većine objavljenih priča.
No upravo ta protegnutost u vremenu omogućuje Mlinarcu da na minimalnom proznom tkalačkom stroju izvede četiri različite i neobične ljudske sudbine.
Držeći pripovjedačke uzde čvrsto u svojim rukama, Mlinarec izbjegava kako tragizam tamo gdje ga u životu tih ljudi ima, tako i trivijalnost kojom bi se na mjestima lezbijske ljubavi poslužio neki manje uspješan pripovjedač.
Rat ne zaobilazi nikoga
Gorak okus ove priče uvjerava nas da još ima pisaca kojima je stalo do potresnih a opet svakodnevnih sudbina na tlu ove naše Hrvatske "u kojoj je teško moguće da ijednu generaciju zaobiđe rat, progon ili tuđina" - ističe žiri.
- Nagrađeni Miroslav Mićanović - ocjenjuje žiri dobitnika treće nagrade - potvrđuje svojom pričom "Buka i bijes" vjerojatno najstarije pravilo za gradnju kratke priče: taj je naputak u povijesti europskog pripovijedanja star barem 700 godina i uvijek donosi pravi rezultat, a temelji se na uporabi i majstorskoj gradaciji dosjetke.
Dakako da je riječ o "izumu" velikog Firentinca Boccacia. Vodeći pripovjedački konac uporno i zagonetno oko muškarčeva uhođenja jedne privlačne žene, u kojoj muškarac vidi djevojku svojih snova, pripovjedač taj konac namata oko jednog jedinog pitanja: kako joj prići? Šok dolazi na kraju, kada se dosjetka rastvara pred očima sve zainteresiranijeg čitatelja: djevojka je gluhonijemo biće, a njezin teško artikuliran glas bijaše "potpuno u nerazmjeru s njezinim licem, tijelom". Završni "filmski kadar" uvjerava nas da su ljudske sudbine zajedničke ma kojem izrazu, bilo filmskom, bilo pripovjedačkom - zaključuje žiri.
Pobjedniku Pavlu Pavličiću pripao je i poseban dar, prijenosno računalo Senso HP Compaq Presario 907EA, koje mu je predao predstavnik tvrtke Senso Slaven Agić.
Uz vještu voditeljsku ulogu popularne operetne pjevačice Sandre Bagarić, svečanost je uhu ugodnom glazbenom kulisom ukrasila mlada Ana Rucner izvodeći skladbe Davora Rocca na električnom violončelu. Publici je pak podijeljeno mnoštvo svitaka s otisnutom prvonagrađenom Pavličićevom pričom kao simboličan poziv na nova čitanja: svake nedjelje na stranicama Večernjeg lista - kratka priča ide dalje!
