Autor komada “Prekidi” je Michael Cristofer, američki pisac, redatelj i glumac. Filmofili će ga ponajprije prepoznati kao scenarista neponovljivih “Vještica iz Eastwicka”. Za svoju je prvu dramu nagrađen Pulitzerom, a 1977. godine dobio je i Tonyja za najbolju dramu. Zbog toga smo mnogo više očekivali od samog teksta.
Priča nije nezanimljiva. Prati mladi par od prvih trenutaka kad su još ludi od svježe ljubavi pa sve do nekoliko godina nakon konačnog prekida kada se slučajno ponovo sreću – oboje u novim vezama u kojima su postali roditelji.
Situacije koje prolaze iskusili su svi ljudi na vlastitoj koži, i to su dobri dijelovi “Prekida”. Tumači glavnih uloga – Nataša Janjić i Amir Bukvić – najbolji su u dijelovima kada frcaju iskre sukoba, dok je ostalo tek prosjek. No, strast nije filozofska rasprava o Einsteinu, Marxu i Freudu, koja se sasvim neočekivano nalazi usred predstave.
To je doslovno dio u kojem pada cjelokupni trud oko predstave koja bi ipak kroz svima prepoznatljive situacije iz ljubavnog života trebala biti ležerna i zabavna.
“Prekide” je u maniri teatra bez ekscesa režirao Marko Torjanac za svoj Planet Art. Iako ta predstava nema težinu prošle “Zečje rupe” ni sigurnu budućnost “Stilskih vježbi” ili “U posjetu kod gospodina Greena”, bit će gledana – zbog neopterećujućih kazališnih trenutaka.
