Raznježujući prizor: ljudi kupuju knjige. Nalazimo se u predgrađu Lyona koji se zove Bron, još preciznije, na hipodromu koji je za potrebe Festivala knjige 2024. pretvoren u dvije ogromne pozornice i jednu još veću knjižaru. Književnici se smjenjuju na sceni i razgovaraju o "comment sauver l'amour" (kako spasiti ljubav, tema festivala), o životu, smrti, neizbježnoj politici i, naravno, o književnosti. U centru pažnje je knjiga. Roman, fikcija, pripovijest. Nove tek isprintane knjige. Nema besmrtnih klasika, nisu tu ni izvanknjiževne zvijezde, starlete, nogometaši, televizijske face koje "pišu" knjige, nego sasvim "normalni" pisci, stari, mladi, muški, ženski, oni koji s promjenjivim uspjehom objavljuju knjige. Tu su veliki izdavači Gallimard, Flammarion i Grasset, ali i mali lokalni nakladnici, poznati i manje poznati autori, ali opet i opet u centru tog maleckog i tako lijepog svijeta je knjiga. Uvijek ukusno opremljena, prevođena književnost, domaća, za djecu ili odrasle, grafički romani i stripovi… Tu su i ljudi, mnogo publike. Nedjelja je, nebo istresa dosadnu, hladnu, još uvijek zimsku kišu na naše glave, ali ljudi su tu. Njihov dah i pogled, njihova nas lijepa prisutnost nosi. U prosjeku je tu ispred bine četiri, pet, vjerojatno i više stotina ljudi koji slušaju pisce. Dok pričam, tišina je skoro opipljiva. Na sceni sam, pet stotina lica šalje mi dobre vibracije. Opušten sam. Nedjelja je, danas igraju nogomet, vrte se serije na Netflixu, Spidermani i ostala bratija skaču po filmskim platnima, televizije direktno prenose ratove, danas u Lyonu otvaraju muzeje, barove, restorane, ali ništa… Ljudi su došli na Fête du Livre, sjede i pažljivo slušaju književnike. Između svakog nastupa ulaze u improviziranu knjižaru, strpljivo čekaju u redu i kupuju knjige. Potpisujem svoje primjerke, ustvari crtam jednu olovku koja igra svoj skladni balet ispod naslova: Rat i kiša. Možda sve i nije izgubljeno. Možda će vojska olovaka, nalivpera i penkala spasiti svijet koji klizi u tamu. Činjenica je da poezija ne može zaustaviti nasilje. Ali ohrabruje nas zaključak da ni nasilje ne može zaustaviti poeziju.
Velibor Čolić
Ovaj svijet neće uništiti nepismeni, nego ljudi od jedne knjige. Ma kakva ona bila, profana ili sveta
"Možda sve i nije izgubljeno. Možda će vojska olovaka, nalivpera i penkala spasiti svijet koji klizi u tamu" za Obzor piše Velibor Čolić
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
