Baš kao i "Mali princ" nekada, ova knjiga ima velike šanse postati legendarnom i obilježiti mnoge živote. Priča je to kojoj će se mnogi vraćati godinama jer njezini slojevi duboko gaze u filozofiju života, prijateljstva, ljubavi, poštovanja... Čak i filozofiju smrti. I da, njezin je glavni junak – mačak.
Roman "Putni zapisi jednog mačka" (Znanje, urednica Lucija Kobić Išgum, prijevod Mirna Potkovac-Endrighetti, 16,90 eura) već nosi epitet svjetskog bestselera, a djelo je Hiro Arikawe, najpopularnije suvremene japanske spisateljice. Čitatelj u njemu upoznaje mačka Nanu i njegova čovjeka Satorua te prati njihov put Japanom. Na taj put kreću jer Satoru za Nanu traži novi dom. Čitatelju je, naravno, od prve jasno zašto taj još relativno mladi čovjek traži smještaj za svog obožavanog kućnog ljubimca i tako ova priča, nabijena emocijama (ali na tipičan, nadasve suzdržan, japanski način) postaje jak simbol života samog.
Autorica je ovdje napisala i ljubavno pismo rodnom Japanu jer, čitajući opise predivnih krajolika koje mačak promatra vozeći se u srebrnoj limuzini, sve što čitatelj želi jest spakirati kovčege i krenuti na drugi kraj svijeta. No prije toga će ipak pročitati ovu knjigu do kraja, uživajući u njezinoj toplini i posve nježnom smislu za humor. Priča glavnog (ljudskog) junaka jest melankolična, čak i tragična, ali njegov mačak tu je kako bi svima, pa i njemu samom, dokazao da je svaki život vrijedan življenja. A posebno je vrijedan život čovjeka koji iza sebe ostavlja ljude kojima je obilježio život. I upravo tu autorica podvlači glavnu poantu ove priče: takvih ljudi nema mnogo.
Baš stoga priča koju priča jedan mačak u stanju je svakog čovjeka natjerati da razmisli o svom životu, o ljudima kojima je obilježio život, kao i onima koji su obilježili njegov. No nema tu patetike i 'popovanja' svisoka. Za to se Hiro Arikawe pobrinula dajući mačkovim zapisima pomalo naivan, gotovo dječji ton. Zbog toga ova knjiga osvaja iskrenošću. I mudrošću.
