- Slavko Stolnik od samoga se početka razvijao nezavisno od svega i svakoga, u jednom sasvim drukčijem imaginariju od onoga karakterističnog za hlebinsku školu. Od tada popularnih naivaca on je preuzeo jedino tehniku slikanja na staklu, čime je njegov intenzivni kolorizam još više mogao doći do izražaja. Uvijek je naglašavao da na svojim slikama stvara pjesmu! A pjesma je izvan našeg govora, nešto drugo.
Čulo se to u Stolnikovoj rodnoj Donjoj Voći, u kojoj su se mještani i tek poneki predstavnici kulturne javnosti kojima po vrućem ljetnom danu nije bilo teško uputiti se u daleki zagorski zaselak, bili nagrađeni rijetkim privilegijem – uživanjem u raskoši nikad dosad javno izloženih, dvadesetak slika pokojne braće Slavka i Stjepana Stolnika. Hommage im je, nažalost, trajao tek jedan dan! Na toliko ih je, naime, Ivan Stolnik (Stjepanov sin i Slavkov nećak) izdvojio iz svoje naslijeđene zbirke te ih u povodu predstavljanja knjige naslovljene „Slavko i Stjepan Stolnik“, autora Mladena Pavkovića, izložio u istoimenoj galeriji, prostoru što je prvi put otvoren lani, u povodu 20. godišnjice Slavkove tragične smrti.
Premda je otada prošlo mnogo godina, u zraku se još može opipati težak odjek tragedije (u susjednoj kući Vladko Mesek i Renato Vidaček iz koristoljublja su okrutno ubili umjetnika), a kako ni galerija nije opremljena adekvatnim sustavom nadzora i zaštite, razumljiv je i oprez Ivana Stolnika u pogledu sigurnosti slika. No, i kratkotrajna izložba, na kojoj se moglo vidjeti desetak Slavkovih slika iz razdoblja od 1968. do 1976. godine, bila je, kako je pokojni umjetnik sam običavao govoriti, povratak u „prasak u štimungu“ koji je prikazao doživljajnim slikama proštenja u Mariji Bistrici, sela u zimi, Cigana u selu, purana i drugim slikama ujednačena toka seoskog života.
Ivan je izložio i više Stjepanovih slika većih dimenzija, većim dijelom iz 80-tih godina, na kojima do izražaja dolazi njegovo genijalno umijeće majstora masovnih scena - sajmova, svadbi, polnoćki. Predstavljanje knjige bila je i prilika da se druženja s pokojnim Slavkom, s kojim je prijateljevao, ali i slikarstva dvaju brata koja nikad za života nisu izlagala zajedno, prisjeti i publicist Mladen Pavković.
- Knjiga je hommage u povodu obljetnice smrti dvaju umjetnika, a i zahvala slikarskim korifejima koji su svojim slikama sebi podigli trajni spomenik, a ime Voće pronijeli slikarskim svijetom. Moramo ih se sjećati, jer su zadužili cijelo hrvatsko slikarstvo – istaknuo je predstavnik nakladnika Stjepan Juranić. Dirljivo, pučkom pjesmom koju je sama ispjevala, Stolnike je u sjećanje prizvala Slava Jambrešić, umjetnica koja i sama pripada naivnom voćanskom umjetničkom krugu. Tragedija kao da prati voćanske slikare – ove godine njihov krug još je više sužen; nje bilo Radovana Švetaka, genijalnog umjetnika koji je nedavno tragično preminuo od posljedica konzumiranja otrovnog mrazovca kojeg je zamijenio medvjeđim lukom. No, zato je ponovno reagirao poznati kolekcionar i prijatelj pokojnog Slavka Vladimir Malogorski, sa žestokom zamjernkom lokalnim i državnim vlastima, ali i kulturnoj javnosti, istaknuvši da nisu učinili ništa za valorizaciju Stolnikove naive i umjetnosti kao brenda.
