Vedrana Rudan na Interliberu je predstavila novu zbirku blogerskih kolumni “Zašto psujem” koja je već hit u Srbiji. Knjigu je objavio VBZ, a naslovnicu je dizajnirao Mirko Ilić.
Najnoviju ste knjigu nazvali “Zašto psujem”. Da parafraziramo onu narodnu poslovicu, zbog čega zapravo psuje Vedrana Rudan, zbog sebe ili zbog sela?
Ja psujem zato što mi je pun kurac ove Hrvatske koja je, otkako je imaju, mafijaška jazbina. Ja psujem jer ne mogu ubiti kriminalce koji su za vrijeme Jugoslavije bili kokošari, a danas su vlasnici života moje djece i moje unuke. Ja psujem jer su se naši suci i naše sutkinje prodali gadovima za sitnu lovu i skupe torbice. Ja psujem jer mrzim esdepeovce lažove i lopove, hadezeovce lopove i lažove, mostovce manipulatore i loše glumce. Ja psujem jer mi se gade prodani novinarčići koji bi vlastitu mater udavili ako bi to od njih tražio njihov urednik koji je davno dušu prodao vragu. Ja psujem jer ovom zemljom vlasnici banaka i guverner Hrvatske narodne banke slobodno šeću kao da nam se ništa nije dogodilo. Ja psujem zato što vi ne psujete.
Na naslovnici knjige je ilustracija Mirka Ilića. Je li on možda dobio veći honorar od vas?
Ja sam svojim honorarom zadovoljna, a Mirko Ilić, najveći živući svjetski dizajner, sve je moje naslovnice napravio badava. Počašćena sam jer znam da ga inače u zlatu plaćaju. Činjenica da Ilić radi ilustracije naslovnica mojih knjiga govori nešto i o meni. Velika sam.
U knjizi ste sakupili tekstove sa svog bloga. Zašto ste zapravo prestali objavljivati na blogu?
Ja sam svojim čitanim blogom, 260.000 fanova, pročitan je više od 10,000.000 puta, pokušavala na ovim zauvijek našim prostorima širiti mir i ljubav među narodima. Dakle, činila sam sve ono što hrvatski novinari ne čine jer ih na uzici drže strani gospodari koji im naređuju kako, kada i u kom pravcu moraju lajati. Ja sam pisala badava, slobodna poput ptice. Uzalud. U Hrvatskoj, najkatoličkijoj zemlji na svijetu, ima toliko mrzitelja da je to čak i za mene previše. Prestala sam bacati biserje pred glupane. Njihova je glupost neizlječiva, a ja ću sačuvati živce za pametne ljude koje volim i koji vole mene. Njima je svejedno tko se kako krsti, oni misle da potrebiti, nezaposleni, ovršeni, gladni, bijedni, oni kojima je kontejner restoran, imaju pravo na dostojanstven život.
Knjiga je u Srbiji veliki hit uz knjige Latinke Perović, Orhana Pamuka, Paula Coelha I E. L. James. Imponiraju li vam ta imena?
Zašto bi mi posebno imponirala ta imena? Za koji će mjesec “Dabogda te majka rodila” biti prevedena u Italiji, “Zašto psujem” u Makedoniji, “Ljubav na posljednji pogled” u Americi. Citirat ću Fantea, za koga ste možda čuli, pišem za one koji će me čitati za pedeset godina.
U pisanju se često služite psovkama. Jeste li možda izmislili koju psovku na koju imate autorska prava?
Ne, ali da radim na vašem mjestu, psovala bih ko šest kočijaša kad u tamnoj noći izgube sve svoje konje.Postizborna situacija u Hrvatskoj je složena.
Tko vam se čini kao mogući novi ministar ili ministrica kulture, primjerice iz Mosta?
Nemam pojma. Tko vam je rekao da u Hrvatskoj postoji kultura?•
Šteta što ljubav nije pokušala na vrijeme širiti i među Srbima. Bilo bi nas Hrvata 16.000 više a bili bismo svi skupa i za nekih 70-ak milijardi € bogatiji. Tvoje psovke Vedrana ne pomažu, a tvoju ljubav i bratstvo-jedinstvo prodaji onima koji - u nedostatku vlastite tradicije i baštine - danas svojataju Držića, Gundulića..., osporavaju naše ime i jezik, izokreću povijest, pljuju po našim svetinjama... A ako su ti naša zemlja i narod tako odvratni, nitko te ne drži. Vrati domovnicu i putuj...