Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 3
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
SVJEDOČANSTVO

Pročitajte što isusovac koji je spriječio sukob priča o dramatičnoj noći u crkvi sv. Marka

prosvjed branitelja
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
01.06.2015.
u 11:13

Pater Ike Mandurić na svome je Facebook profilu objavio detalje zbivanja kojima je svjedočio

Pater Ike Mandurić, isusovac koji je stao na vrata crkve sv. Marka u dramatičnoj noći i spriječio sukob policije s braniteljima, na svome je Facebook profilu objavio detalje zbivanja kojima je svjedočio.

„Dragi svi, ako nekoga zanima moje viđenje drame na vratima crkve sv. Marka, ovdje sam to opisao, koliko sam mogao preciznije. Napominjem da mi je bilo jako teško o tome govoriti, ali još bi bilo teže šutjeti. Molite! Mir vama“, poručuje p. Ike Mandurić i upućuje na svoj tekst na portalu narod.hr.

– Kad smo se tamo zatekli, don Ivan Šibalić i don Damir Stojić i ja, nismo znali kako bi se osjećali: kao zatočenici ili kao svećenici u pastoralu. Nismo ponijeli ništa sa sobom, planirali smo nakon molitve s braniteljima vratiti se kućama. Ali sad smo unutra. Umjesto u svojim samostanima, u crkvi smo Svetoga Marka, s braniteljima, invalidima, na kraju dana. Policajci pred vratima, noć je neizvjesna, sve se zakompliciralo. Ostaviti ih ne možemo… U jednom času don Damir me kroz smiješak pita: „Što ćemo? Do kad ćemo ostati ovdje?“ „Ha! Do jutra!“ – odgovorio sam mu pomalo u šali. Nisam baš bio siguran da će stvarno tako i biti, i da će naša nazočnost biti toliko važna. Međutim, ostadosmo do jutra. Tek u jutro, nakon sv. Mise, usudili smo se ostaviti ih – priča p. Ike, dodajući kako u crkvi zatekao posve spontano.

– U četvrtak, negdje oko sedam sati, predvečer, nazvao me don Damir, prenio mi da su ga branitelji molili da dođe predvoditi molitvu s njima. Kako don Šibo, don Damir, još neki svećenici, među njima i ja, redovito odlazimo svaki dan u 10 navečer na molitvu u Savsku, krenuli smo nas trojica u taj „kratkotrajni“ pastoral. Naime, kardinal Bozanić je vrlo brzo nakon početka prosvjeda u Savskoj pozvao da se moli s braniteljima i za branitelje. Mi smo to redovito i činili. Vrlo je važno biti s braniteljima u svakoj stvari koja duboko dira njihove emocije. Stoga smo osjetili da moramo biti s njima i gore, na Markovom trgu, koliko god nam ta scena bila nemila. Namjeravali smo biti na molitvi u 22.00 h, i biti s njima u neizvjesnoj situaciji koja se može razviti u raznim smjerovima. Mi smo bili s braniteljima, policija s druge strane, i tako smo zajedno s njima i izbjegli u crkvu – priča p. Ike, objašnjavajući kako su oni kao svećenici imali obvezu odgovoriti na poziv branitelja i u njihovo okruženje unositi duhovnu dimenziju.

– Bez molitve, stvari za čas krenu krivo, po zlu. Molitva donosi mir, daje unutarnju sigurnost. Osobito je to važno kad se događaju životna zdvajanja, kad sumnje naviru, kad prijeti opasnost da se padne u očaj, i u očaju počini neko veće zlo, kakvom smo svjedočili i u Savskoj. Bojimo se i mi svećenici da netko ne počini samoubojstvo ili kakvu drugu ludost u pomračenju uma. Strahujemo i mi, i ne možemo zaobilaziti i ignorirati mogućnost da pomognemo, unesemo nadu i mir. Ja sam se kao svećenik dužan odazvati pozivu svake vapijuće duše. To činim, zahvalan za priliku da služim – objašnjava isusovac Mandurić.

Kaže kako situaciju na Gornjem gradu, kada su dolazili, nisu mogli ni zamisliti, premda su bili zabrinuti.

– Branitelji su stjerani u crkvu sv. Marka. Crkva im je pružila utočište. To je bilo mudro. Da nije bilo tako, tko zna što bi se dogodilo. Sve je vrvjelo od policije. Gornji Grad je bio potpuno odsječen od javnosti, gore su bile stotine policajaca. Neki trenuci su me podsjećali na onaj film „tristo“. Bilo je jasno da je izdana zapovijed da se te noći Trg po svaku cijenu „očisti“. Također je bilo jasno i to da se branitelji ne žele povući. Da Crkva nije otvorila svoja vrata, Hrvatsku i svijet bi preplavile scene kako policajci vuku branitelje, hrvatske branitelje, invalide, one koji su stvarali ovu državu, i trpaju ih u marice. Hrvatski čovjek to ne zaslužuje. Hrvatski branitelj još manje. Crkva je otvorila svoja vrata, morala je to učiniti, pustila branitelje unutra, otvarajući prostor za izbjegavanje sukoba, štedeći našu zemlju neviđenih scena, s kojima bi se mučili generacijama. Da nismo tako učinili, Crkva bi imala veliku ljagu na savjesti. Stoga čestitam crkvenim vlastima na ovoj mudroj odluci – kaže p. Ike, dodajući kako nisu mogli vjerovati da će policija nasilno upadati u crkvu. – Potpuno bez razloga. Tome se još uvijek čudim. Eto, ipak su nemile scene obišle Hrvatsku i svijet. Žalostan sam, kao vjernik i kao svećenik i kao čovjek. Dogodilo se skrnavljenje privatnog prostora, hrama Božjega. To je bio privatni prostor. To je ogorčilo i brojne vjernike koji su to vidjeli. Unutra, u Crkvi su bili samo ljudi koje smo mi primili da spasimo mir. Za to nikome ne moramo odgovarati, to je naše pravo. A kako smo vidjeli, to je bila razborita i mudra odluka kojom smo spasili Hrvatsku od krvi i nemilih scena i tko zna čega još. Sve dok nisu kriminalci, oni su pod našom zaštitom. Ni jedan policajac bez posebnog ovlaštenja, nije smio prekoračiti prag crkve sv. Marka – kaže i dodaje da se „u nasilnosti policije vidjelo se da love nekakav, bilo kakav plijen“.

– Vidjelo se da policija te večeri gore nije poslana osiguravati i tražiti mir. Kao da više nije bio važan red ni samo prazan Markov trg – što se bilo već postiglo – nego nešto drugo. Sve me pomalo podsjećalo na onu utakmicu između Dinama i Crvene Zvezde, 1990. godine, kad su policijske snage imale zadatak izazvati nered. Ovo su teške riječi, ali bio sam gore, i osjetio sam to. Naime, branitelji su se povukli, u privatni prostor, i u času kad nastaju upadi policije, mi svećenici smo branitelje pozivali na molitvu, i poticali da idu na spavanje. Sve je išlo kako treba, branitelji su se smirili. I jedini koji tog časa stvara nered su policajci. Odnosno, ne policajci, nego netko skriven od javnosti, tko je preko veze ravnao akcijom. Hrvatska javnost ima pravo znati tko je taj. Tog nekog je vodila očita mržnja. Taj netko nema ljubavi ni prema svojim policajcima, a još manje prema svima ostalima. Policajci su, naprotiv, s nelagodom činili ono što im je zapovjeđeno. Takva nasilnost je očito bila zapovijed i negdje osmišljeni plan djelovanja te noći. Jasno je da ona vodi do samoga vrha vlasti, i za to netko mora odgovarati, kad – tad – da se više nikada takvo što ne ponovi. Za oba zločina: za upad u crkvu, u privatni prostor – to je prvo, i drugo, za izazivanje nereda od strane policije. Ljudi koji se bave ovim poslom, moraju znati, i sigurno znaju, kakve bi to sve posljedice moglo imati. Prema Zagrebu su kretale tisuće povrijeđenih branitelja koji su to upravo pratili preko TV-a. Strepili smo. Samo Bog dragi znade što se sve moglo dogoditi da su slučajno u toj svojoj ludosti policajci i uspjeli nekog od branitelja iščupati, izvući iz crkve. Ne mogu vjerovati da to odgovornima za red i mir u zemlji nije bilo važno. Moramo se svi pitati: o čemu se tu radilo? Ponavljam, Trg sv. Marka bio je prazan, javni prostor osiguran, branitelji su bili u Crkvi i bez ikakve namjere da ponovno izađu van, s njima tri svećenika, i trebala je uslijediti mirna noć – ispričao je svoje svjedočanstvo p. Ike Mandurić, poručujući da se „moramo vratiti na izvore, k svojim snovima, u potragu za pravdom, domoljubljem, u potragu za bilom naroda, kako bi se nadahnjivali i oduševljavali za stvaranje i uređenje Domovine po mjeri čovjeka. To traži pravda, a sve drugo je nepravda vapijuća u nebo“.

– Zato i molimo, svih ovih mjeseci i godina. Moramo ponovno staviti krunicu oko vrata, otvoriti srca za mir, povjerenje, opraštanje, ali i dopustiti da nas se oduševi za našu Hrvatsku, i za to da nastavimo tamo gdje su branitelji stali. Hrvatskoj će biti dobro kad se njeni građani počnu više baviti brigom o njoj, kad mediji postanu hrvatski, i kad vlast i parlament postanu narodni. Ne može nam biti dobro dok svi oko tog dobra ne radimo, i dok sve institucije ne budu u službi čovjeka. To je posao koji nas čeka. Ako nam sva ova zbivanja posljednjih godina otvore oči, onda je sva ova muka vrijedila – poručuje isusovac koji je stao između policije i branitelja na vratima crkve sv. Marka.

>> Svećenik 'koji je spriječio sukob' na Markovu trgu poziva na bdijenje

>> Tko je svećenik koji je spriječio sukob policije i prosvjednika

Komentara 32

TA
tamanitelj
13:20 01.06.2015.

Bravo za svečeneka u za miliciju neka se jave Ostojući ,milicija ne može i nema prava ulaziti u bilo koji crkvenu ustanovi bez naloga ,,, treba ih krivično goniti ,pogotovo onog tko je izdao naredbu

NE
Nenadjebivi
12:23 01.06.2015.

Da nije bilo ovog hrabrog svečenika uključujući i ostale te one mlade franjevce koji stražarili pred vratima , tko zna što bi se desilo , mislim da se ovi sa kacigama i plavim odorama ne bi ustručavali i provaliti ui u crkvu te se obračunati sa braniteljima . Jasno mi je da po zakonu nakon 22 sata ne smije biti okupljanja na trgu i da je policija morala reagirati ali zaista nakon što su se branitelji sklonili u crkvu čemu onda pokušaji upada djela policajaca unutra , pažljivo sam gledao na tv -u ta nesretna događanja i točno se vodilo da jedan dio policajaca iz prvog reda je priželjkivao da udari po braniteljima i da ih ponizi , baš se pitam tko su ti ljudi i odakle im motivi za to, jesu li to samo mladi nadobudni karijeristi koji su se željeli dokazati pred svojim nadređenima ili što več. Također , znam da je među tim policajcima bilo i dosta oih koji su sami prošli domovinski rat ili imaju bliske članove obitelji koji su bili u ratu i da takvima je taj zadatak te noči sigurno teško pao . Ali oni koji su čitavu ovu policijsku akciju na branitelje vodili su očigledno pažljivo probrali one policajce koje će staviti u prve redove prema braniteljima a oni koji su sami bili branitelji su raspoređeni na okolne punktove ili sa strane.

AO
ante.oreskovic75
13:32 01.06.2015.

Dok sam gledao kaos mislio samo 71 godini i ondašnjoj miliciji.Zar je moguće da nasu policiju vode isti ljudi po svjetonazoru kao ondašnji.Sreća da mnogi policajci nisu kao mnogi policajci.Sta bi bilo da su kojom nesrećom provalili u pravoslavnu crkvu ili u kuću kojeg nesretnog rezimlije.Koliki bi to onda bili bezdušni ustaše.Ma to nebu Ranko dozvolio.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije