Cirkus vezan za izručenje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača njemačkom pravosuđu napokon je gotov. Hrvatska policija transportirala je Mustača u Njemačku i sada se valjda može normalno pristupiti pitanju izručenja hrvatskih državljana po europskom uhidbenom nalogu.
Pomalo je zastrašujuće koliko su snažne i duboke ideološke i političke podjele te kako na njima padaju institucije i principi. Vlada, odnosno premijer Zoran Milanović, u startu je napravila seriju loših koraka. Mijenjali su zakon usuglašen s Europskom komisijom, onda su zbog ustrajavanja na tim promjenama s Komisijom ušli u potpuno nepotreban sukob, a posredno inicirali i podgrijavali višemjesečne iscrpljujuće političke polemike. Cijela se priča svela na ime i simboliku Josipa Perkovića – jednog od čelnika tajnih službi u vrijeme bivše Jugoslavije. Iako je Milanović u vrijeme kad je Perković proganjao hrvatsku političku emigraciju još listao stripove sa Zagorom i Kapetanom Markom, uspio si je natovariti na leđa javnu percepciju da štiti bivšeg udbaša. S druge strane, hrvatska se desnica digla na noge i iz svih oružja raspalila po Vladi i Perkoviću zaklinjući se kako traži pravdu. Uz ljude koji su osjetili represiju jugoslavenskog režima i imaju razloga tražiti da se pod bilo kojim uvjetima sankcionira Perkovića, redom su se digli i svi oni kojima nije palo na pamet otvoriti usta, a kamoli išta reći u vrijeme kad je predsjednik Franjo Tuđman udbaša Perkovića instalirao za šefa u hrvatskom obavještajnom sustavu.
No na stranu političari. Njihovoj društvenoj ulozi primjereno je da politiziraju i polemiziraju, pa čak i pretjeruju u tome. Uostalom, svake četiri godine idu na izbore i birači ih potvrđuju ili smjenjuju. Ali sudbena vlasti i suci su nešto drugo. Njih ne biraju građani ni političari, nego se biraju sami. A ne smjenjuje ih nitko jer jednom kad su imenovani, sudit će nam do penzije. Samo je pitanje na kojoj razini. I zato jao kad se suci odluče voditi svoju politiku!
A upravo su to učinili u slučaju europskog uhidbenog naloga. Stručna javnost podijeljena je oko tumačenja zakona. Neki kažu da je zastara kaznenog progona u Hrvatskoj zapreka za izručenje, dok drugi tvrde suprotno. Sveučilišni profesori redom smatraju da je zakon jasan i da nema izručenja nakon zastare. Potpuno je istog stava da zbog zastare nema izručenja i Državno odvjetništvo. Dio sudaca također tako čita zakon (i to kako na nižim, tako i na Vrhovnom sudu), a drugi dio smatra da je kod teških kaznenih djela to pitanje irelevantno. Iako se europski uhidbeni nalog tek počeo primjenjivati u Hrvatskoj i nema prakse na kojoj bi se raščistile eventualne dvojbe, suci su sve to zanemarili. I na Vrhovnom sudu ima različitih mišljenja o tome kako treba čitati zakonske norme o europskom uhidbenom nalogu, no prvi istovrsni slučajevi došli su pred jedno te isto vijeće i presudili se na isti način. Stoga se nije morala sazvati sjednica Kaznenog odjela na kojoj bi svi suci raspravili sporno pitanje i zauzeli stav. A to već graniči sa sudačkom samovoljom i plovi prema struji koja nosi k političkim vodama za koje suci nemaju mandat, nego baš suprotno – zabranjene su im. Osim što u svojim odlukama moraju biti nepristrani, objektivni i lišeni bilo kakve politike, suci moraju ostavljati i dojam da tako sude. A kakav su dojam ostavili u slučaju Perkovića i Mustača, čitatelji će prosuditi sami.
No sada su udbaši u rukama njemačkog pravosuđa i vrijeme je da se jednom zauvijek riješe nedoumice vezane za primjenu europskog uhidbenog naloga. Ako se zakon nije mijenjao zbog Perkovića, onda neka Sabor donese njegovo autentično tumačenje ili neka se napiše novi propis. Nije u redu da Njemačkoj izručujemo svoje državljane, a oni nama pod potpuno istim uvjetima odbiju predati svoje.
I još samo rečenica za one koji možda imaju dileme: nemam ništa protiv toga da se Perkoviću sudi zbog likvidacija hrvatskih emigranata, samo mi je žao što mu nije sudila Hrvatska.
Njoj je žao što im se nije sudilo u Hrvatskoj,mo'š si mislt. Kako li je to prozirno izrečeno , drugarice Toma ! Imaš ti Ivanka itekako protiv toga da se udbašima sudi u Njemačkoj gdje su zločini i počinjeni, inačee ne bi pisala ovao politički obojen pamflet kojim dokazuješ da si s tim strukturama slizana.