Večernji list u posjedu je dokumenta u kojemu se razotkriva način na
koji je 741 osoba iz zemalja Afrike i Azije dobila državljanstvo BiH.
Za većinu se sumnja da su pripadali terorističkim islamskim
organizacijama. Do sada se o broju takvih državljana samo nagađalo, a u
političke se svrhe ta brojka ili preuveličavala ili minimalizirala. U
dokumentu obavještajno-sigurnosnih struktura od 25. siječnja 2002.
identificirane su sve takve osobe. Razlog zbog kojega je ovaj sažetak
tek sada ugledao svjetlost dana jest to što su sve do ove godine
nacionalne obavještajne službe u BiH bile razjedinjene te da nije
postojala razmjena podataka koji se tiču sigurnosti te zemlje. Osim
stranih obavještajnih službi koje su došle s pripadnicima
Stabilizacijskih snaga (SFOR), u BiH su djelovale i tri nacionalne
obavještajne službe. U RS to je bila Obavještajno-bezbjednosna služba
(OBS), a u FBiH su djelovale bošnjačka Agencija za istraživanje i
dokumentaciju (AID) i hrvatska Služba nacionalne sigurnosti (SNS). U
2000. godini spajanjem AID-a i SNS-a nastala je Federalna obavještajna
sigurnosna služba (FOSS), a danom stupanja na snagu zakona o osnutku
FOSS-a prestao je rad tih dviju službi, koje su do tada obavljale
sigurnosne i obavještajne poslove na prostoru FBiH. Od 2004. u BiH
obavještajno-sigurnosni aparat podignut je na državnu razinu pa je
osnovana državna Obavještajno-sigurnosna agencija, na čijem je čelu
Almir Džuvo.
Veza s Al-Qaidom
Obavještajno-sigurnosna tijela istraživale su podrijetlo osoba te
njihovu moguću povezanost s Al-Qaidom ili drugim inozemnim
terorističkim organizacijama za koje se sumnjalo da su pružale
logističku potporu teroristima. Rezultati istrage pokazali su
nepravilnosti u zahtjevima za dobivanje državljanstva BiH osoba koje su
dolazile iz zemalja Afrike i Azije. U detaljnoj istrazi zahtjeva
pokazalo se da su mnogi predočili i nekoliko fiktivnih adresa.
Devedeset je osoba krivotvorilo svoje osobne podatke. Neki su od njih
dobili dokumente BiH, primjerice putovnicu, a da nisu imali
bosanskohercegovačko državljanstvo. Neki su status državljanina BiH
dobili u veleposlanstvo BiH i diplomatsko-konzularnom uredu u
Njemačkoj, a da nikad nisu boravili niti stanovali u BiH. Državljanstvo
i ostali osobni dokumenti dobivali su se u RMUP-u i njegovim
ispostavama od 1992. do 1995. godine, a potpise su na te dokumente
stavljali Boriša Arnaut i Mirsad Srebrenković ili njegov zamjenik Brkan
A. Hadžović. U jednom slučaju potpis je dao i Nijaz Skenderagić te
Vildana Kustura, zaposlenica u Ministarstvu pravosuđa i općih poslova.
Uputili političari
No, nepravilnosti je bilo i na području Federacije BiH. Nakon što je
izbio rat, u BiH su ušli mudžahedini, i to mahom preko Hrvatske.
Najviše ih je dolazilo preko humanitarnih organizacija, što znači da im
je MVP RH morao izdati dokumente za kretanje po Hrvatskoj. Isto tako,
prije nego što je ponovno otvorena sarajevska zračna luka, dio stranih
boraca u redovima Armije RBiH otišao je preko Hrvatske, što su tajne
službe u RH trebale dokumentirati i arhivirati. Jedan dio mudžahedina u
BiH, prema nekim informacijama, uputili su bošnjački političari koji su
se nalazili u Turskoj, a zadatak im je bio dopremati tadašnjoj vladi
RBiH oružje, streljivo i pomoć u ljudstvu. Nakon što bi stigli u BiH,
ti su ekstremisti raspoređivani u vojne postrojbe, a kada nisu
ratovali, širili su islam među lokalnim bošnjačkim pučanstvom
stavljajući težište na strogo poštovanje njegovih pravila i izvorno
tumačenje Kurana. Smatra se da ih je u vrijeme rata bilo oko 3000 u
BiH. Nakon završetka ratnih sukoba, jedan ih je dio ostao živjeti u
BiH. Državljanstvo se dobivalo u uredima Ministarstva za civilne
poslove i komunikacije BiH. U tim slučajevima dokumentacija koja prati
proces izdavanja državljanstva nije mogla biti nađena premda su
preporuke zabilježene u službenoj korespondenciji. Zabilježeno je da je
RMUP odgovoran za najveći broj nepravilnosti. Npr., MUP Federacije BiH
istražio je slučajeve 102 osobe. Od toga broja 94 osobe državljanstvo
posjeduju od 1992., a stekle su ga na temelju veteranskog statusa
premda rat u to doba, zapravo, nije niti počeo. Posjedujući dokumente o
državljanstva BiH, koje su stekli na nelegalan način, te su osobe mogle
dobiti i ostale osobne dokumente, kako u Federaciji BiH, tako i u
inozemstvu. Identificirana je ukupno 741 osoba iz 33 zemlje Afrike i
Azije.
Hrvati u mudžahedinskom obruču
Dolašavši u BiH, arapski su dragovoljci "zaposjeli" tri regionalna središta u srednjoj Bosni Travnik, Zenicu i Bugojno, općine u kojima je bilo više od 70.000 Hrvata. Kampovi u kojima su boravili Arapi bili su razmješteni u blizini regionalih središta te glavnih prometnica. Glavno nastavno središte nalazio se u selu Mehurići pokraj Travnika. U selu Rostovo pokraj Bugojna bio je kamp koji je kontrolirao cestu Bugojno Travnik. Selo Opara pokrivalo je cestu Novi Travnik Uskoplje, a sela Počulica i Kruščica cestu Novi Travnik Busovača. Drugih izlaza ili ulaza iz Lašvanske doline za više od 70.000 opkoljenih Hrvata nije bilo.
Neuspio pokušaj atentata na Papu
Veliku pozornost bosanskohercegovačke, ali i svjetske javnosti izazvalo je uhićenje Mehreza Adounija, bliskog suradnika Osame bin Ladena, u istanbulskoj zračnoj luci 9. rujna 1999. godine s putovnicom BiH. Adouni je došao u BiH u svibnju 1993., a bio je pripadnik postrojbe El Mudžahid do svibnja 1995. Državljanstvo BiH zatražio je 18. prosinca 1997., a putovnicu je dobio za pet dana. Nakon uhićenja, u zatvoru je izjavio da mu je žao što nije uspio atentat na papu Ivana Pavla II. prilikom njegova posjeta Sarajevu. Ispod jednog mosta u sarajevskoj općini Novi grad pronađen je eksploziv. Tim je putem poslije prošao Sveti Otac.
