Više uopće nema dileme. Vladajuća koalicija, SDP kao najjača stranka na vlasti i Vlada u potpunom su rasulu. Nešto se hitno mora poduzeti jer kaos koji proizvodi vladajući establišment neupitno vodi zemlju prema bankrotu. O Vladi u kojoj ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak ne želi dati analizu o mađarskom utjecaju na poslovanje Ine predsjedniku NO-a Ine Siniši Petroviću, više jednostavno nemamo što razgovarati.
Ipak, dužni smo objasniti svu grotesknost odnosa Vlade prema Ini kao novostvorenom simbolu potpune nesposobnosti. Siniša Petrović je prijatelj i službeni savjetnik Zorana Milanovića kojem je premijer osobno povjerio nadzor Ine. Shizofreno je da Vrdoljak u njega nema povjerenja.
Bi li Vrdoljak i osobno premijeru odbio dati analizu McKinseya i domaćeg konzultanta Umičevića, a koju smo navodno mi, porezni obveznici, masno platili? Može li Vrdoljak reći Milanoviću otprilike “čuj, stari, ne mogu ti dati dokument od nacionalnog interesa jer ćeš ga dati onom svom frendu Petroviću, mađarskoj tužibabi”?
U toj burleski koju svakodnevno upriličuju premijer i njegovi suradnici nebitno je što je pozadina priče; je li Vrdoljak obični samopromotor koji preko leđa šefa NO-a Ine pokušava skupiti jeftine političke poene svirajući antimađaronske diple ili je premijer onako “patriotski” uspio imenovati mađarone u NO. Nebitno je čak i to je li se i Vrdoljak, kao HNS-ov kadar, odlučio prikloniti onoj većini uglednih članova SDP-a koji u Milanovića više nemaju povjerenja.
Pritom valja voditi računa da je riječ ugledni u SDP-u postao vrlo neuvjerljiv pridjev.
Ova vlada, koalicija iza nje te SDP ne samo da nemaju nikakve gospodarske rezultate. U njima vlada čisti raspašoj. A takva situacija, ponovimo, ne bi se mogla dogoditi u samo relativno normalnoj zemlji. U toj, normalnoj zemlji, premijer, ministri, članovi nadzornog odbora zajedno bi s odgovarajućim policijskim i sigurnosnim službama timski radili, prvo, na utvrđivanju činjenica te, drugo, na razrješavanju odnosa s MOL-om temeljem utvrđenih činjenica. Nevjerojatna je sramota da su potrošili više od pola mandata a da nisu baš ništa riješili s Mađarima u kompaniji koja se mora tretirati kao ključni nacionalni strateški interes.
Ovo što se događa na relaciji Vrdoljak – Petrović velika je sramota; cijela ta ekipa jednostavno mora van iz Vlade, a taj odlazak trebao bi predvoditi doajen međuljudskih “nesporazuma”, lider narcisoidnih svađa, naš “vrli” premijer Zoran Milanović.
Problem je u tome što je SDP, izgleda, toliko podijeljena, rasklimana stranka da čak neće moći organizirati smjenu premijera koji u propast vodi ideju socijaldemokracije. Taj i takav SDP, koji je uništen na europarlamentarnim izborima, kao da nema dovoljno hrabrosti i strasti za promjene te je sve više sklon samoobmanama raznih vrsta.
Jedan od glavnih Milanovićevih oponenata te tobožnji veliki izborni pobjednik, Tonino Picula, u tom općem stranačkom metežu jako se zabunio kad je ustvrdio da je upravo on uspio spasiti SDP od potpune izborne propasti. Naime, to što je na listi SDP-a Picula dobio daleko najviše glasova nije spasilo njegovu stranku ni od čega.
Upravo suprotno, glasovi za Piculu poruka su SDP-u i Vladi da je i onim najvjernijim crvenim glasačima pun kufer svega i da traže promjene. Svi oni koji su dali preferencijalni glas Piculi zapravo su glasali protiv Milanovića i njegove politike. Te bi glasove zapravo trebalo oduzeti Milanovićevu SDP-u pa bi se vidjeli pravi razmjeri izborne katastrofe.
U SDP-u trebaju shvatiti kako su jako sretni što imaju 150 tisuća glasača koji će, tvrdoglavi kao tučeni magarci, uvijek glasati za SDP jer jednostavno neće ni za koga drugoga. A Picula bi hitno trebao shvatiti da zapravo nije ni po čemu poseban, osim po tome što se pročulo da ga Milanović ne trpi. Sve ostalo je mistifikacija.
Picula je političar koji nudi jako velike količine puke forme bez, nažalost, ikakva sadržaja. Ima li itko ikakvu ideju što bi taj “spasitelj” Picula želio napraviti (promijeniti) ako bi netko drugi umjesto njega uspio smijeniti Milanovića. Jer nekako je dojam da je Picula tip lidera za kojeg bi netko drugi trebao odraditi bitku s milanovićevcima te ga za ruku dovesti na nekakvu smirujuću dvogodišnju čajanku u Banskim dvorima te ih tako pretvoriti u puno dosadniju, ali podjednako bezidejnu instituciju. Picula i svi drugi Picule SDP-a trebali bi shvatiti da je sada vrijeme za prevrat. Međutim, svi ti Picule, ljudi s formom bez sadržaja, jako cijene rusku poslovicu: “Nije zec kukavica, nego sebe čuva.”
Nešto malo javne hrabrosti pokazuje bivši ministar financija Slavko Linić. Ako je točno da je Linić navodno stranačkim drugovima u Rijeci pričao o osobnim radnim navikama premijera Milanovića te slabom razumijevanju proračunske problematike, onda je jasno zašto Milanović nije smijenio Linića zbog užasne fiskalne politike nego zbog (tobožnjih) afera: zato što je nesposobni i neodgovorni politikant.
Večernji list danas je objavio informaciju da je supruga premijerova brata kao suvlasnica autopraonice dobila jako povoljan kredit HBOR-a, i to neposredno nakon Milanovićeva ulaska u Banske dvore. Hoćemo li sada gledati višemjesečnu cirkusijadu mjerenja moralnih aršina obitelji Milanović i Šegon ili će ovo društvo pronaći načina da prekine tu farsu od upravljanja zemljom?
>>Otkrivamo najveću tajnu Banskih dvora! Kredit HBOR-a članu Milanovićeve obitelji!
>>Milanovićev mlađi brat poznat je kao čovjek od zabava
La comedia e finita. Adio kukuriku