Prijedlog ukidanja 250 općina i 77 gradova te preoblikovanje 20 županija u četiri regije najbolji je, najhrabriji i najkonkretniji predizborni prijedlog koji smo čuli u zadnjih dvadeset godina. Taj prijedlog uporno izriče i ponavlja dr. Nikica Gabrić, lider Nacionalnog foruma koji se prvi put ogleda u hrvatskom izbornom procesu, onom za Europarlament.
Gabrić je javno poručio premijeru Milanoviću da ne bude kukavica i da spriječi ekonomski slom rezanjem lokalne birokracije. To je zapravo jedini mogući i najmanje bolan ozbiljni rez. Premijer zasad ne odgovara na tu dobronamjernu provokaciju. Baš kao ni šef oporbe Tomislav Karamarko. Zar je moguće da ključni ljudi vlasti i opozicije ne vide da bi odlučnim ukidanjem svih općina i gradova koji ne mogu bez državne pomoći te odlučnim rezanjem prekobrojnih županija realizirali goleme uštede, tolike da bi se čak uvelike mogao smanjiti porez na dohodak koji je izvor prihoda lokalnih jedinica?
S obzirom na to da ni Milanović ni Karamarko uporno ne žele radikalne rezove lokalnih vlasti kao nacionalnu agendu oko koje bi trebali postići konsenzus, možemo izvući nimalo zlonamjeran zaključak kako očigledno misle da imaju interesa zadržati morbidni status quo – lokalnu administraciju koju plaćamo i plaćamo, a koja u barem trećini slučajeva ne služi baš ničemu osim sama sebi. Glupo je misliti da Milanović i Karamarko ne jure poput pravdoljubivih patriota u rezanje nepotrebne lokalne birokracije jer ne razumiju i ne vide taj problem ili zbog toga što će ih izborno tijelo penalizirati zbog “preoštrih” rezova. Ma neće. U tom višku općina, gradova i županija uživa manjina koja zapravo većini ide na živce jer je ta izmrcvarena većina u tim istim županijama, gradovima i općinama jako dobro svjesna da su oni sami sebi svrha te da uz sebe gomilaju niz dodatnih, nepotrebnih troškova. To je strašna klijentelistička gomila koja raste nakon svakih općih, a posebno lokalnih izbora, to su uhljebe najrazličitijih vrsta i profila. A ljudi poput Milanovića i Karamarka ne reagiraju jer su umislili da su ti politički trolovi njihovi važni ljudi. Kao što je nekad Džingis-kan nagrađivao svoju vojsku ratnim plijenom, tako ih milanovići i svi dosadašnji karamarci nagrađuju pozicijama i zaposlenjima.
Kako drugačije objasniti da se nakon svakih lokalnih izbora dramatično poveća broj zaposlenih u lokalnoj upravi te lokalnim komunalnim poduzećima za desetak posto? Kako je moguće da je od početka krize broj zaposlenih u gradovima, općinama i županijama viši za 3-4 tisuće? Pa zato što ta bulumenta ne mari ni zašto drugo nego za iskorištavanje političkih pozicija.
Iako bi se u gradovima nakon izbora trebali mijenjati samo gradonačelnik i zamjenik, potpuno je jasno da svaki put novi čovjek sa sobom dovodi hordu – razni držači kišobrana i pripravljači sendviča iz izborne kampanje iznenada uzimaju važna pročelnička i direktorska mjesta, a oni zaista skromnih intelektualnih mogućnosti slade se referentskim hladovinama ili, još bolje, dugogodišnjim neradom u nekakvoj savjetničkoj fotelji.
Gabrić je u nečemu potpuno u krivu. Ma uopće ne treba biti hrabar da bi se dokinulo tu obijesnu praksu trošenja javnog novca na nesposobne političke uhljebe. Pa poštena Hrvatska stala bi iza svakog tko bi to napravio te tako omogućio prirodan razvoj kroz stvaranje potpuno nove strukture kompetentnih i sposobnih zaštitnika javnog interesa. Imaš li pravo na strah ako znaš da je iza tebe poštena, dobronamjerna Hrvatska?
Kad ćemo se jednom prestati baviti restrukturiranjima u kojima novi čelnici mijenjaju strukturu uprave i odjela da bi maknuli u stranu staru političku kastu i postavili novu, a ne zbog stvarnog restrukturiranja? Koliko ćemo još proći izbora u kojima će svi stari moćnici biti raspoređeni na niže funkcije u “novoj strukturi”, dok će više plaće i bolje fotelje zapasati podanici novog političkog šampiona?
Ljudi moji, jeste li svjesni da je broj zaposlenih od 1997. do 2011. u županijama porastao za 162 posto, u općinama 100 posto, a u gradskoj birokraciji 63 posto? Tko još želi plaćati taj rast? Trebamo li i dalje povećavati broj siromašnih da bi oni ostali nedodirljivi?
>> Gabrić: Premijeru, ne budite kukavica, ukinite nepotrebne općine!
