Informacija o kreditu od 298.000 eura koji je premijer dobio od Erste banke dobila je prvorazrednu političku težinu iz pet razloga.
1. Na iznenađenje financijske javnosti, Zoran Milanović odlučio je smijeniti predsjednika uprave HPB-a, koji se može smatrati jednim od najsposobnijih i najstručnijih menadžera uopće u javnom sektoru, da bi doveo Tomislava Vuića, čovjeka koji je u Erste banci bio na poziciji s koje je mogao odlučiti može li 2008. godine Milanović dobiti kredit prema povoljnijim uvjetima od općih uvjeta banke za takve kredite. Danas je legitimno pitanje za Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa je li Vuić pomogao Milanoviću da dobije povoljniji kredit i je li Milanović vratio tu uslugu Vuiću, koji je u međuvremenu morao napustiti Erste, time što ga je postavio za prvog čovjeka HPB-a. Stručnost i sposobnosti T. Vuića nisu upitni, ali je upitno zbog čega je premijer morao pomesti dobrog i sposobnog čovjeka Čedu Maletića, pogotovo jer bi Vuićeva profesionalnost mogla dobro doći na desecima drugih pozicija u javnom sektoru. Linićeve optužbe o Milanovićevu spletkaroškom i nekorektnom odnosu prema ljudima dobivaju na težini.
2. Zoran Milanović nizom je političkih obračuna osobno kao ključne nametnuo kriterije moralnih ljestvica te je samu opravdanu sumnju u nečiji sukob interesa pretvorio u princip odlučivanja. Mirela Holy morala je otići zbog čak pomalo benignog e-maila direktoru HŽ-a, Branko Šegon jer mu je sin dobio jako povoljan i velik kredit od HBOR-a, a Slavko Linić zbog više-manje montiranih sumnji u zloupotrebe u slučaju predstečajne nagodbe tvrtke Spačva. Otvoreno je pitanje treba li sada premijer osobno na sebe primijeniti isti kriterij opravdane sumnje ili to umjesto njega, ako on to ne želi, treba učiniti njegova stranaka, SDP.
Foto: Žarko Bašić/PIXSELL
3. Bez obzira na to postoje li ili ne direktni dokazi da je Vuić pogodovao Milanoviću te da mu je premijer vratio uslugu, implikacije moguće veze premijera s politikom Erste banke puno su dublje pitanje od izdvojenih, pojedinačnih i zapravo izoliranih slučajeva u koje su se “uvalili” Holy, Šegon ili Linić. Premijerovi su odnosi s jednom od najvažnijih financijskih kuća u Hrvatskoj, za razliku, sistemske prirode. Podsjetimo da je Erste banka dugo slovila za favorita u privatizaciji tog istog HPB-a u koji je sada doveden Vuić te da je na kraju dala toliko lošu ponudu da su je uprava HPB-a i resorni ministar Linić ocijenili neprihvatljivom. Uz to, Erste banka, koja je imala najveći udjel kredita u švicarcima, navodno je u jednom trenutku pokušala uvezati kupnju HPB-a pritiskom na Ministarstvo financija, koje je u prvim verzijama pripremalo vrlo radikalni Zakon o potrošačkom kreditiranju. Činjenica je da je Ministarstvo na kraju ublažilo svoj prijedlog. Treba se osnovati istražno povjerenstvo koje će provjeriti kakve je stavove u trenucima donošenja konačnih odluka tada zastupao premijer, a kakve su imali ostali ministri koji su dužnici Ersteu. Iako se pojedine aktivnosti ne podudaraju s Vuićevim boravkom u Ersteu, ponovimo da je riječ o premijerovu kriteriju opravdane sumnje.
4. Loši gospodarski rezultati i niz unutarstranačkih sukoba toliko su uzdrmali kredibilitet premijera i cijele Vlade da je svaka opravdana sumnja, pa makar i neutemeljena, dovoljna da se sruši dojam kako je Zoranu Milanoviću preostalo, ako ništa drugo, elementarno poštenje, kad već nema dovoljno znanja i upravljačkih vještina da izvuče zemlju iz krize. Zoran Milanović više nije osoba koja može okupiti glave skupa i povesti nas u nužne reforme, nego je upravo on, igrom slučaja, postao uteg oko vrata svim reformistima.
5. Počelo se govoriti o rekonstrukciji Vlade umjesto o tome je li Milanović osoba koja je rekonstrukciju sposobna provesti. Tko će od ljudi s kvalitetnim referencijama žrtvovati svoj javni kredibilitet da se pridruži politikantskoj, posvađanoj vladi? Tko će odgovoran stati rame uz rame čovjeku koji je s plaćom iz javnog sektora mirno uzeo 298.000 eura kredita te pokazao da je i svoje kućanstvo vodio onako kao državu: neodgovorno i nesvjestan rizika. Ako je Milanović mogao mirno spavati s ratom od 12 tisuća kuna, zašto bi ga brinulo stanje javnog duga? Istina, Milanović je u jednom trenutku vratio veći dio golemog kredita prodajom jednog stana. Znači li to da se može probuditi i kao premijer?
>>Ima li imenovanje šefa HPB-a veze s Milanovićevim kreditom?
>>Promjena na čelu HPB-a: umjesto Čede Maletića Tomislav Vuić
>>I Maletić je žrtva Milanovićeve metle: Zašto je smijenjen najbolji bankar u državi?
>>Čedi Maletiću presudila Kukuriku diktatura mediokriteta
bahat, nesposoban, a očito i korumpiran premijer - najgori u povijesti Hrvatske! prijevremeni izbori nisu želja, već nužnost!