Litva, Letonija i Estonija u dvanaest godina preskočile su standard Hrvatske, zadržale javni dug na 40 posto BDP-a. Pritom zemlje Baltika imaju deficit proračuna vrlo blizu nule, što znači da država troši koliko uprihodi. Kako su to postigle? Estonija ni u krizi nije imala deficit proračuna i prebrodila je kratkotrajnu krizu uz smanjivanje potrošnje države.
Litva i Letonija imale su najdublju recesiju u Europskoj uniji koja je rušila BDP i do 17 posto, ali su imale hrabre vlade koje su nemilosrdno rezale i troškove zaposlenika i mirovine kako bi drugim generacijama osigurale bolju budućnost.
Tako su Letonci plaće u nekoliko navrata srezali ukupno za 30 posto, dok su Litavci, uz druge mjere, horizontalno srezali sve troškove države za 10 posto. O tome kako izvući svoju zemlju iz dugova, za Večernji list govore bivši premijeri Letonije i Litve, Einars Repše i Andrius Kubilius.
Einars Repše, bivši premijer Letonije, ministar financija i guverner:
'Srezali smo plaće, ali smo i smanjili porez na dohodak'
Bildanje javnog duga nije opravdano i država tako ne smije živjeti, kao ni obitelj. U to nas je vodio svjetski trend iz sredine 2000-ih kada su banke davale kredite svima očekujući da će se isplatiti iz većih budućih prihoda, ali zaustavljanjem rasta morao je doći kraj i tom modelu. Država je kao obitelj, samo je veća. Zamislite oca koji se samo zadužuje i ostavi dug idućoj generaciji. To rade vaši političari.Plaće i u javnoj upravi i u privatnom sektoru veće su vam nego u konkurentskim zemljama. I naše su bile takve, ali mi smo ih srezali uz pomoć duboke interne devalvacije. Morali smo se obratiti MMF-u s kojim smo sklopili stand-by aranžman od 7,5 milijardi eura kako bismo se uhvatili u koštac s krizom. Dvije trećine konsolidacije pronašli smo na rashodovnoj strani, a jednu trećinu kroz veće prihode. Srezali smo plaće za 30 posto u nekoliko navrata, dječji doplatak smanjen je 35 posto, ali smo s druge strane smanjili i porez na dohodak i ostale poreze koji opterećuju rad.Nisam protiv visokih plaća u državnim službama, ali morate donijeti odluku; ili će 50 ljudi raditi za mali novac ili će 5 ljudi za veliku plaću odrađivati posao koji je prije radilo 50 ljudi. Ako želite zadržati plaće visokima, smanjite broj ljudi u sustavu. Cilj države mora biti smanjiti poreze i osigurati više novca za poduzetnike da bi ga investirali te građane da bi ga trošili. Svaka je država neefikasna, a svaki ministar u svakoj vladi uvijek traži veći proračun nego što mu je dodijeljen i naći će način da potroši novac. Država ništa ne proizvodi, samo troši i zato mora trošiti što manje.
Andrius Kubilius, lider oporbe i bivši premijer Litve:
Povećao sam PDV sa 18 na 21 posto, a rezao plaće i mirovine
Dva sam puta bio premijer i oba sam se puta suočio s krizama. Osvojili smo izbore 2008. godine u listopadu, a zemlja je u prosincu gotovo bankrotirala. A kako smo se izvukli? Tako da smo se suočili s krizom u trenutku kada se događala i odmah reagirali rezanjem troškova. Bili smo šokirani kad me ministar financija izvijestio da nećemo imati rast, a zamislite koja je bila reakcija kada je bilo evidentno da BDP tone 15 posto. Ali nismo čekali da nas kriza sustigne, već smo rezali rashode.Prvo sam povećao stopu PDV-a sa 18 posto na 21 posto i ukinuo sve olakšice pri obračunu PDV-a koje su postojale. Istovremeno sam horizontalno sve troškove države srezao pet posto, što je bila reakcija na vijest o tome da neće biti rasta, a potom još pet posto kad smo saznali da će BDP pasti. Ni to nije bilo dovoljno pa smo išli na internu devalvaciju kako bismo smanjili cijenu rada. Kako bismo poslali političku poruku o nužnosti tog poteza, smanjio sam sebi plaću 40 posto, a službenicima u prosjeku 20 posto. Ipak ni to nije bilo dovoljno pa smo shvatili da moramo rezati mirovine. Sjeli smo za stol sa socijalnim partnerima i donijeli Nacionalni sporazum o tim rezovima i proveli ih u djelo.Ljudi su prihvatili nužne promjene, a druga stvar, svoju popularnost morate žrtvovati da biste napravili nešto dobro. Rezultat je mjerljiv: Hrvatska je 2003. godine imala standard na 56 posto prosjeka EU, a Litva 48 posto. Nakon deset godina, Hrvatska je na 59 posto standarda EU, a Litva na 74 posto. Ono što je za nas bio hrvatski san danas je vama litavski san.
>> Rastemo, no premalo da 2040. ne budemo među najsiromašnijima
Litva i Letonija su za vrijeme globalne krize imale puno veći pd BDP od Hrvatske i drugih zemalja istočne Europe. Dok je kod nas i u drugim zemljama BDP pao za 6-7 posto, kod njih je BDP pao za 14-15 posto. No, globalna kriza je završila već 2012. godine, a Hrvatska je već 2011. imala blage stope rasta BDP-a. Na žalost, onda je na vlast došao Milanović sa svojom srpskom vladom, i dok je on u zadnje 4 godine srušio BDP za 3% i to je jedini pad BDP od svih EU istočnoeuropskih zemalja, Litva je svoj digla za 12%, a Latvija za više od 14%. Dakle, nemojte muljati porezi ovo, deficit ovo, dug ovo, problem leži isključivo o nesposobnom Milanoviću i njegovoj srpskoj vladi.