Dvije godine od pobjede Kukuriku koalicije na izborima u Hrvatskoj je nestalo 53 tisuće radnih mjesta, broj nezaposlenih povećao se za 40 tisuća, a umirovljenika za nešto više od sedam tisuća. Oni koji rade zarađuju 65 kuna manje nego što su zarađivali potkraj 2011. godine, a zbog poskupljenja i povećanja poreza realna je vrijednost primanja pala još i više.
Premda je Vlada ukinula ocjenjivanje učenika na polugodištu, za takav rezultat na njezinu polugodištu teško da može dobiti prolaznu ocjenu. Jedini značajniji “plus” dogodio se tamo gdje se nije smio dogoditi – u prve dvije godine vlasti Kukuriku koalicija povećala je rashode državnog proračuna za približno 5 milijardi kuna, što je u situaciji kad sve drugo tone pridonijelo nastavku recesije. Vlada je odgovornost za povećanje proračuna prebacila na bivšu vladu, jer joj je ostavila neplaćene račune za škverove, poticaje, zdravstvo, no rijetki to sada uzimaju kao olakotnu okolnost. – Vlada je u kampanji puno obećavala, točno je da je zatekla stanje koje je bilo gore nego što je očekivala, ali problem je što se uplašila. Na loše stanje nije smjela odgovarati oprezno i plašljivo nego radikalno. Zato smo sad pred izborom – zvati MMF ili radikalno rezati javnu potrošnju – jer će u suprotnom doći do bankrota. Vlada može odlučiti hoće li otići ili će se ozbiljno početi baviti stabilizacijom ekonomske situacije, jer nam treba hitna ravnoteža između realne ekonomije i potrošnje – kaže poduzetnik Branko Roglić. Politički analitičar Žarko Puhovski ističe da je Kukuriku koalicija izbore dobila na pitanju morala, a poslije razočarala birače. – Građani nisu očekivali da će Vlada biti puno uspješnija, nego puno poštenija od prethodnih vlada. A ona je kadroviranjem u javnim poduzećima pokazala da nije poštena. Došla je na vlast kao lijevo liberalna, ali je to pokazala samo na primjeru Vukovara i u odnosu prema Kaptolu.
Za bilo koju vladu nezamislivo je, a za socijaldemokratsku potpuno nezamislivo, da se premijer nijednom nije sastao s vođama sindikata. Ali zato njeguje kontakte s jednim bogatim poduzetnikom – komentira Puhovski. Za premijera Zorana Milanovića kaže da je kao šef “jednako bezobziran kao Ivo Sanader”, da ministre ne uzima kao činjenicu te da je naciju učinio “taocem svog karaktera”. Politički analitičar Ivan Rimac upozorava na nedosljednost socijaldemokratske vlade jer napada radnička prava.
Zoran Milanović
Kako riba uvijek smrdi od glave, tako se i za Milanovićevu vladu može reći da je on sam najviše kriv za rezultate. Na premijeru se vidi da ga ekonomija ne zanima, no gospodarstvo koje guši velik javni sektor ne može se oporaviti. Premijeru ipak plus za jasne stavove o društvenim i manjinskim temama, no gladan narod teško ga može razumjeti
MINUS
Vesna Pusić
Posao ministrice vanjskih i europskih poslova, po ocjeni većine, obavlja vrlo dobro, ali još se nije potpuno nametnula kao prva potpredsjednica Vlade, nakon što je na toj funkciji zamijenila Radimira Čačića. Pa ipak, nekoliko puta ušla je u frontalni sukob s ministrom financija Slavkom Linićem i iz “ringa” izašla kao pobjednica.
PLUS
Milanka Opačić
Možda joj malo presporo idu reforme u sustavu socijalne skrbi, ali prvi rezultati ipak su postali vidljivi – uvođenje zajamčene minimalne naknade. Pravi ispit tek slijedi – povjeren joj je posao šefice grupe ministara koja će osmišljavati i provoditi reforme. No, kao potpredsjednica Vlade ne funkcionira najbolje. Previše je nevidljiva.
MINUS
Ranko Ostojić
Kao ministar unutarnjih poslova drži se solidno, ali čini se da nema ili volje ili znanja kako dovesti u red rashode svog ministarstva jer stalno probija limite za plaće. Situaciju mu nimalo ne olakšava i permanentno stanje visoke napetosti u Vukovaru. Još čekamo da nas uvjeri da je i potpredsjednik Vlade. Nije dovoljno aktivan.
MINUS
Ante Kotromanović
Vjerojatno najugodnije iznenađenje. Vojnički čvrsto upravlja Ministarstvom obrane, čini se da zaista zna što radi i gdje želi doći. Od svih ministara uspio je najviše skresati troškove u svom resoru. Ne petlja se u rad svojim kolegama i javno istupa samo kad je riječ o temama u kojima je “doma”. SDP-ov ratnik dobro čuva bokove od svojih suboraca desničara.
PLUS
Arsen Bauk
Ministar uprave startao je prilično dobro. Uspio je pročistiti popis birača od “duhova”, aktivno sudjeluje u izgradnji sustava središnjeg obračuna plaća, no potpuno je stao s poslom reforme državne uprave. Iako je imao političke volje prekrojiti 21 županiju u pet-šest regija, premijer Zoran Milanović spustio mu je rampu.
PLUS
Darko Lorencin
U Vladu je došao u ožujku nakon što je njegov prethodnik Veljko Ostojić morao dati ostavku zbog afere s kupoprodajom zemljišta u Istri. U nezgodnoj je situaciji zbog sukoba šefa njegove stranke Ivana Jakovčića s premijerom Milanovićem, no s time se dobro nosi. Iza njega je i odlična turistička sezona, ali zasluge za to ne mogu se pripisati samo njemu.
PLUS
Mihael Zmajlović
Po ocjenama mnogih analitičara jedan je od tri-četiri najlošija ministra. Čini se da resor zaštite okoliša vodi njega, a ne obrnuto. Često u javnom istupu djeluje kao da nema pojma o čemu govori, a očito je i da nema veliki autoritet ni u Vladi ni u svom ministarstvu. Iako je mlad, često djeluje umornije od dvostruko starijih kolega. Recimo, agilnog ministra financija Linića
MINUS
Anka Mrak Taritaš
Iako je u Vladu došla kao zamjena u rošadi prouzrokovanoj ostavkom Radimira Čačića, ostavlja dojam da je ministrica graditeljstva već sto godina. Od Ivana Vrdoljaka naslijedila je projekt legalizacije bespravne gradnje i zasad dobro upravlja tim kompliciranim procesom. Počela je velik projekt energetske učinkovitosti javnih zgrada
PLUS
Predrag Matić
Iako je bilo dosta otpora, objavio je registar branitelja, a u sveopćoj besparici ipak je uspio zaštititi sva stečena braniteljska prava. Pokazuje inicijativu pa i hrabrost, ne skriva se iza premijera Zorana Milanovića. Nije mu problem javno se konfrontirati s neistomišljenicima, a dobro podnosi i zvižduke iz “publike”. Pa i u svom Vukovaru.
PLUS
Željko Jovanović
Ministar znanosti, obrazovanja i sporta zasad se jako slabo snalazi u svom resoru. Nije toliko problem što neprijatelje stvara kao na traci, već što s njima ne zna a često i ne želi razgovarati. Čini se da ga od reforme školstva i znanosti više zanima rat s političkim i svjetonazorskim protivnicima. Štoviše, nemoguće je ne primijetiti da Jovanović u tome iskreno uživa.
MINUS
Andrea Zlatar Violić
Sve se češće čini da se ministrica kulture povukla u ilegalu. Javni nastupi su joj rijetki i bljedunjavi. Mnogi joj zamjeraju to što ponekad kroji zakone i donosi odluke vođena osobnim animozitetima. I zaista, ispada da je Zakon o kazalištima mijenjala samo zato što više nije mogla trpjeti Anu Lederer na čelu zagrebačkog HNK.
MINUS
Slavko Linić
Za državu bi bilo puno bolje da je Slavko Linić zasjeo na neku drugu ministarsku fotelju. Na ovoj je, gledano iz njegove pozicije, odradio dobar posao jer je što skupio, što posudio, koliko god je to trebalo. Time je omogućio ostalim ministrima da nesmetano troše. Da nije bilo novca, vlast ne bi trošila više nego što to mogućnosti dopuštaju.
PLUS
Branko Grčić
Prve dvije godine potrošio je na pripremanje terena za korištenje europskih fondova, a o tome koliko je bio uspješan, ovisit će i hoće li se dogoditi ekonomski preokret. Kritičari iz oporbenog HDZ-a tvrde da će mu bilanca biti negativna, što on opovrgava. Naišao je na očekivane otpore i na blag pokušaj promjene regionalne politike.
MINUS
Orsat Miljenić
Jedini nestranački ministar i predstavnik stručnjaka, kakve bi mnogi rado vidjeli u Vladi u većem broju, nije se pretjerano iskazao po stručnosti. Mirno slijedi premijerove upute, a još uvijek nije jasno je li spor oko lex Perković zakuhala njegova radna skupina ili iza svega stoji premijer osobno. I kao ministar ostao blizak odvjetnicima.
MINUS
Ivan Vrdoljak
Čačić je svoj mandat počeo sirovim i žestokim napadom na sve koji su mu se našli na putu, smislio je polurješenje za škverove, progurao poskupljenje struje, uzdrmao HDZ-ovu menadžersku garnituru. Vrdoljak to nastavlja s manje loma, ali neovisno o stilu upravljanja, konačni je ishod jedinica za obojicu.
MINUS
Gordan Maras
Najviše je žara Gordan Maras pokazao u političkim smicalicama i nadmudrivanjima bez obzira na to odnosile se one na konkurente u oporbi ili vlastitoj stranci. Bez obzira na to što male tvrtke i obrti po svom broju dominiraju u gospodarstvu, taj se resor uvijek doživljavao usputnim. Pokrenuli su nove projekte i povećali potpore, ali nema obećanih radnih mjesta.
MINUS
Mirando Mrsić
Njemu se mora priznati beskrajno strpljenje u pregovorima sa sindikatima i poslodavcima, ali ishod baš i nije zadovoljavajući. Dok jedni kažu da je Mrsić jedan od rijetkih ministara koji sluša što mu se kaže, proizlazi da ni on sam više ne zna što je dogovorio, od čega odustao, a što želi postići zakonodavnim stampedom.
MINUS
Siniša Hajdaš Dončić
Naišao je na zid kamo god je krenuo, ali u teškom resoru koji pokriva bilo je i očekivati da će biti štrajkova, otpora, podmetanja. Dok je na Grčiću da osigura što više europskih eura, od Dončića se očekuje da rasproda državne gubitaše i zadrži samo one koji mogu biti sami na tržištu. Zasad mu to i ne uspijeva, ali zbog energije i upornosti smještamo ga u bolju polovicu
PLUS
Tihomir Jakovina
Jakovina se nalazi u grupi Milanovićevih ministara koje je izvukao iz šešira, pa što bude. Da je bilo pameti, na tom mjestu bila bi Dragica Zgrebec, koja zna o poljoprivredi i ima puno utakmica u političkoj igri. No, kao dio starog kadra premijeru nije bila po volji, pa sad imamo ministra kojemu je najveći domet bio to što je seljacima rekao da novca za poticaje nema.
MINUS
Rajko Ostojić
Jedan od rijetkih ministara koji je bio suveren u svom resoru, okrenuo je leđa upravo svojim kolegama uključivanjem u izbore za gradonačelnika Zagreba. Oni su mu to nedavno vratili dvomjesečnim štrajkom, nakon čega se doktor Ostojić opet našao na početku, s dugim listama čekanja, dugovima, neracionalnim bolnicama.
MINUS
Hm, poprilično površna ocjena rada vlade. Nedostaju ostali ekonomski parametri, jer nije bitno samo što su izgubljena radna mjesta i porastao je broj nezaposlenih, veći je problem u velikom padu BDP-a, padu rejtinga, padu proizvodnje, padu izvoza, inflaciji, rastu poreza, rastu cijena energenata, rastu antipoduzetničke klime, padu konkurentnosti, otežavanju poslovanja, odljevu kapitala, itd, itd, itd. Uz to imamo strašnu polarizaciju društva, koju vlada otvoreno potiče, a u takvim uvjetima je nemoguće provoditi potrebne reforme. A tek ako se spomene zaštita nacionalnih interesa, koja više ne postoji, nego samo zaštita vladajuće kaste (ex. crvene buržoazije), onda se tek vidi kompletan katastrofalni učinak ove vlasti. Ideologija ispred ekonomije, čuvanje stečenih pozicija po cijenu izostanka napretka (ili nazadovanja), to su osnovni postulati ove vlasti.