Stara zagrebačka uljara, osnovana 1916. godine pod budnim okom Samuela Davida Aleksandera, pripadnika ugledne židovske obitelji, danas je tek ruševna sjena svoje slavne prošlosti.
Pogon koji je 1920. iz Palmotićeve preseljen na Branimirovu u doba svog procvata, dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, bio je simbol poduzetničkog duha i industrijske moći.
No, Drugi svjetski rat nemilosrdno je prekinuo taj san. Samuel Aleksander skrivao se u sanatorijima, gdje je i preminuo, dok su mnogi članovi njegove obitelji bili progonjeni ili pogubljeni, a imovina im oduzeta.
Nakon rata, uljara je nacionalizirana i preimenovana, najprije u Tvornicu ulja - Zagreb "Crvena zvijezda", a kasnije u TUZ. Pedesetih godina u pogonu se proizvodio i margarin, no kako je postrojenje postajalo premalo, proizvodnja se počela seliti na Žitnjak.
Danas je to prizor dostojan postapokaliptičnih filmova: korodirani strojevi, hodnici ogoljeni do cigle, zidovi prekriveni grafitima, prozori razbijeni, a oko zgrade buja nekontrolirano raslinje.
Godine 2017. pojavila se ideja o muzejskom centru, uz očuvanje prepoznatljivog vanjskog izgleda zgrade. Planovi su uključivali uređenje parka u dvorištu i postavljanje toplinskih pumpi ispod njega za energetsku održivost.