FOTO Ovo su najukletija mjesta u Hrvatskoj: Kuća iz koje dopiru krikovi, crnokosa ljepotica nestaje iz vozila...
Stravične priče i ukleta mjesta koja ljudi zaobilaze nisu rezervirana samo za hollywoodske filmove već ona postoje i u našoj neposrednoj blizini. Barem tako tvrde ljudi iz raznih hrvatskih krajeva, koji su povjerovali u te priče te su one ostale poznate do danas... U nastavku galerije otkrivamo koja su to najukletija mjesta u Hrvatskoj.
Obiteljski dom navodno je izgradio njemački gastarbajter za svojeg sina i njegovu obitelj. No, zbog jezive atmosfere, krikova i sličnih pojava, obitelj se nikad nije uselila u kuću.
U izazovu se okušala grupa policajaca, grupa taksista i neki pustolovi, a oni koji nisu odustali, završili su u ludnici, neki i s amnezijom. Tako barem kažu priče. Izvor prokletstva navodno je staro groblje na kojem je kuća sagrađena.
Kilometar i pol od Lovrana stoji kuća kao svjetionik na kamenom platou, a iznad nje je nekoliko stotina metara visoka kamena hrid. Mještani su godinama u strahu izbjegavali ruševnu kuću koja je nekada bila hotel.
Vjeruju da kuću opsjedaju duše. Mnogi ni ne žele pričati o njoj, a oni koji progovore kažu samo da je prokleta. U kući su se događale čudne stvari, a postoje i svjedočanstva ljudi koji su 'za dlaku' izbjegli tragediju.
Otok Lokrum kraj Dubrovnika je još jedno od ukletih mjesta u Hrvatskoj. Dubrovčani savjetuju da se s ovog otoka ne uzima ništa pa čak ni ubrani list jer sve što se uzme s otoka će novom vlasniku donijeti nesreću.
Otok Lokrum je bio dom benediktinaca koji su ga navodno prokleli nakon što su prognani s otoka. Dogodilo se na ovom otoku i ubojstvo ljubavnice Rudolfa, sina poznate austrijske carice Sisi i cara Franje Josipa I. Mnogo smrtnih slučaja, patnje i tragedija je povezano upravo s ovim otokom.
Navodno su 2007. godine i dva radnika u benediktinskom samostanu snimili duha. Na otoku Lokrumu preko noći rijetko tko može ostati miran, na njemu ostaju samu čuvari, a ima li u ovom otoku nešto strašno ili su sve ovo puste priče valjalo bi istražiti posjetom ovom inače predivnom mjestu.
Autocesta kod Nove Gradiške - Podzemne vode, magnetska polja ili neke daleko mračnije sile navodno djeluju na dionici autoceste Zagreb - Slavonski Brod kod Nove Gradiške, jer vozači se redovito žale da upravo na tom mjestu doživljavaju nevjerojatne stvari poput gašenja radija, osjećaja paralize, gubitka koncentracije i doživljaja kao da im neka sila vuče auto na drugu stranu ceste.
Na mjestu gdje je i Toše Proeski otišao u legendu mnogi su putnici ostavili svoje živote, a drugi ponovno pričaju o crnoj prikazi koja se pojavljuje na cesti i nestaje u retrovizoru.
Danas su ostale samo jezovite ruševine nekad velebnog zdanja. Brestovac je kompleks bolničkih i pomoćnih zgrada nastao prije više od stoljeća, kada je tuberkuloza bila velik zdravstveni i sanitarni problem, a liječiti se mogla samo kvalitetnom ishranom i boravkom pacijenata u povoljnim klimatskim uvjetima.
Toliki su plućni bolesnici boravili na Brestovcu, neki se uspješno liječili, ali mnogi... umirali. Stoga i ne čude glasine da tim ruševnim objektima još lutaju duše davno preminulih ljudi.
Već dugi niz godina, točnije od 1988. godine, crnokosa ljepotica zaustavlja vozače kod tunela Učke, obično samo one koji su sami u vozilu te ih traži za prijevoz. Kao zahvalnost vozaču proriče sudbinu iz dlana, a čim automobil izađe iz tunela predivna djevojka doslovno nestane iz vozila.
Policija je zaprimila dojave o crnokosoj ženi i pojačala nadzor šuma i područja oko tunela, no nikad nisu ušli u trag ovoj ženi. Govori se da je to duh žene koja je poginula prilikom gradnje tunela, a drugi tvrde da se radi o djevojci koja je pobjegla iz psihijatrijske bolnice.
Jurjevsko groblje, znano kao Kraj kestena, također obilaze duhovi. Drvena kapelica posvećena sv. Jurju spominje se 1377., ali prije toga na tom je mjestu bilo groblje za siromašne. Godine 1729. sagrađena je nova kapelica posvećen sv. Jurju s kriptom i proširenim grobljem uz nju.
A 1825. godine gradski magistar odlučio je otkupiti vinograde s istočne i sjeverne strane starog groblja kako bi se dodatno proširili. Jurjevsko groblje zatvoreno je 1876., kad počinju pokopi na Mirogoju, nekadašnjem imanju Ljudevita Gaja, koji je također prvo pokopan na Jurjevskom groblju, a tek kasnije premješten u Mirogojske arkade.
Sve su kosti premještene tek 1907., a mnogi vjeruju kako tim prostorom između Jurjevske ulice i Mlinarske ceste lutaju duhovi kojima je narušen vječni mir.
Jurjevsko je groblje intrigiralo pažnju legendama o siromasima koji su tamo pokopani i vraćaju se da bi tražili pravdu, kao i drevnim masonskim i hermetičnim simbolima na nadgrobnim spomenicima.
Jedna od takvih priča je i ona o djevojci u bijeloj haljini koju su viđali u kuli uzidanoj u palaču Magdalenić-Drašković-Jelačić, u Demetrovoj 7, gdje je bilo smješteno skladište Muzeja grada Zagreba.
