FOTO Ovo je jedina hrvatska rijeka koja teče i unatrag: Toliko je mirna da joj vjetar mijenja smjer, zovu je i stajačicom
U srcu slavonske ravnice skriva se Bosut, rijeka toliko spora da je nazivaju stajačicom, pa čak i rijekom bez izvora. Njegova najfascinantnija karakteristika, opjevana još u doba Rimljana, jest da ponekad izgleda kao da teče unatrag.
Prema predaji, stari Rimljani hvalili su se kako u svom carstvu imaju rijeku koja do podneva teče u jednom smjeru, a poslijepodne u drugom. Ta slikovita aluzija odnosila se na Bosut, čiji je tok toliko miran da se i najslabiji vjetar može poigrati njegovom površinom i stvoriti iluziju kretanja vode uzvodno.
Zbog te gotovo nepostojeće brzine, Bosut je stekao osebujne nadimke poput „rijeke stajačice“ i „rijeke koja teče unatrag“, postavši jedinstveni prirodni fenomen.
Bosut se smatra „rijekom bez izvora“ jer nema klasično izvorište, već nastaje spajanjem potoka Biđ i Berava te se napaja podzemnim vodama. Njegovo korito zapravo je drevni rukavac Save koji se s vremenom zatrpao nanosima.
Prema tumačenjima, Turci su mu stoga nadjenuli ime Bosut, od riječi ‘boš’ (prazan) i ‘sut’ (voda), opisujući ga kao „praznu vodu“. Tek ga brojne pritoke i kanali, poput Spačve i Studve, ispunjavaju vodom.
Unatoč mirnom toku, Bosut ima zavidnu duljinu od 186 kilometara, a protječe kroz Hrvatsku i Srbiju, pri čemu se 151 kilometar nalazi na hrvatskom tlu. Najduža je lijeva pritoka Save, a njegove su obale svjedoci tisućljetne povijesti.
Još su prapovijesni Iliri uz njega gradili naselja, a kasnije su Rimljani na njegovim obalama podigli jedan od najvećih gradova Panonije, Colonia Aurelia Cibalae, današnje Vinkovce.
Ekološki je iznimno vrijedan, a njegove vode obiluju ribom poput šarana, soma i štuke, što ga čini omiljenim odredištem za ribolovce, o čemu brine i Hrvatski športski ribolovni savez.
Obale su dom pticama močvaricama, no zbog sporog toka ljeti se pretvara u „džunglu“ vodenog bilja poput lopoča i vodene leće, što zbog manjka kisika ponekad dovodi do pomora ribe. Regulacija vodostaja branama pretvorila ga je u ključni sustav za odvodnjavanje, ali i uzrokovala zamuljivanje korita.
Njegov tok, iako spor, nosi neprekidnu energiju života slavonske ravnice, ostajući vječna veza između čovjeka i zemlje, rijeka koja teče i onda kada se čini da miruje.
