FOTO Ovo je svih 88 ideja za novi Maksimir: Pogledajte kako je mogao izgledati
Na međunarodni natječaj za novi Maksimir i sportsko-rekreacijski centar Svetice pristiglo je čak 88 idejnih rješenja. Donosimo pregled svih projekata. Produženi park prima stadion kao organski modeliran paviljon, postavljen na masivno podnožje i obavijen nizom betonskih arkada koje mu daju snažan, ritmiziran obod. Valoviti krov zaokružuje volumen, dok se sjeverna tribina izdvaja u dva uzdignuta kraka povezana s Maksimirskom širokim krajobraznim stubištem.
Plavo-bijela perforirana ovojnica omata kompaktni volumen i postupno mijenja visinu od niže sjeverne prema višoj južnoj strani. Kontinuirana tribinska zdjela na donjoj razini nadopunjena je zasebnim gornjim prstenovima, dok široka konzolna nadstrešnica natkriva gledalište i otvara sjevernu stranu prema Maksimiru.
Kupola obavija stadion kao propusna klimatska ovojnica, jasno odvojena od gledališta kružnim aktivacijskim prstenom koji sadrži javne i servisne programe, ophode i prostore okupljanja. Podnožje i vitki vodotoranj dodatno definiraju siluetu kompleksa i pojačavaju njegovu prisutnost unutar lokacije. U širem obuhvatu sportske dvorane i atletski sadržaji stapaju se s ozelenjenim humcima, jezerima i vijugavim stazama, dok se fragmenti srušenih građevina ponovno koriste u krajobrazu kao dio novog parkovnog sustava koji se proteže prema Borongaju.
Pravilni, gotovo kvadratni volumen stadiona obavijen je kontinuiranim nizom vertikalnih lamela koje ujedinjuju pročelja i natkrivaju široki ulazni pojas. Krovna ploha spušta se prema otvoru igrališta, dok se glavni pristup formira kao prošireni zeleni predprostor. U anketnom dijelu sportske dvorane i atletika nižu se kao niski paviljoni uz parkovnu os, a Borongaj se rješava poluukopanom garažom s ozelenjenom javnom terasom.
Kontinuirana kupolasta ploha, oslonjena u osam točaka, obuhvaća tribinsku zdjelu i oblikuje prepoznatljivu, nisku siluetu stadiona. Glavni pristup vodi preko povišene javne platforme koja se uvlači pod krov i povezuje vanjski prostor s ophodnim prstenom tribina. U anketnom dijelu ista zelena platforma povezuje atletski stadion, sportske dvorane i otvorene sadržaje, dok su promet i parkiranje spušteni pod teren prema Borongaju.
Četiri odvojena tribinska sektora razmaknuta su na glavnim osima stadiona, a natkrivaju ih lagane tekstilne membrane razapete s visokih obodnih jarbola. Lučni ostakljeni volumeni i javni sadržaji u podnožju otvaraju stadion prema parku i okolnim ulicama. U anketnom dijelu gradska mreža povezuje atletski stadion i dvorane uklopljene u zeleni teren s izduženim pješačkim koridorom prema Borongaju.
Uzdužna otvorenost tribinske zdjele glavni je prostorni motiv stadiona. Kontinuirana donja zdjela nadopunjena je višim tribinama samo na istočnoj i zapadnoj strani, dok otvoreni sjeverni i južni završeci uspostavljaju vizualnu vezu s Maksimirskom šumom. Bijeli, horizontalno slojeviti volumen djelomično je ukopan i pristupa mu se postupnim usponom kroz javni krajobraz.
„Plava tvrđava” prevodi identitet kluba u kompaktan, gotovo kvadratičan volumen stadiona, obavijen ritmom plavo-sivih polja i zatvoren prema van poput čvrstog urbanog bloka. Krov se spušta prema središnjem otvoru iznad igrališta, dok se unutrašnjost snažno odvaja od mirne vanjske pojavnosti kroz boju, navijačke rituale i kontinuiranu tribinsku zdjelu.
Kružni volumen stadiona obavijen je nizom vitkih, kosih konstruktivnih okvira koji pročelju daju ritam razvijenih zastava, dok se naborani krov uzdiže kao nazubljena kruna izvedena iz siluete Medvednice. Pravokutna tribinska zdjela smještena je unutar slobodnije vanjske geometrije, a oko nje se razvija povišeni javni Korzo s muzejom, trgovinom, ugostiteljstvom i pogledima prema igralištu.
Stadion je oblikovan kao zaobljeni, horizontalni volumen obavijen perforiranom aluminijskom ovojnicom koja prati sustav zategnutih kabela usidrenih u tlo. Ovoj se vanjskoj konstrukciji pridružuje polunatkriveni ophodni prostor između pročelja i tribinske zdjele, otvoren prema parku i sportskom kompleksu.
Gotovo cilindrični stadion obavijen je poluprozirnom dvostrukom ovojnicom koja se prema Maksimirskoj šumi otvara i povezuje unutrašnjost s parkom. Povišena javna platforma odvaja gledateljske od servisnih tokova. U anketnom dijelu dvorane oblikuju južni urbani potez, dok se prema sjeveru uvlače pod ozelenjene krovove. Kompleks povezuje os sjever–jug, završena svjetlosnim tornjem uz Borongaj.
Stadion je koncipiran kao niz horizontalnih, transparentnih prstenova nad kojima lebdi široki krov, stvarajući dojam svjetleće gradske lanterne. Otvorena pročelja otkrivaju unutarnje komunikacije i javne sadržaje, dok zaobljeni volumen omogućuje pristup sa svih strana. U anketnom dijelu sportski sadržaji ugrađeni su u kontinuirani zeleni sustav, povezan glavnom krajobraznom osi koja se od Maksimirskog parka spušta prema Borongaju.
Ovalni stadion postavljen je na povišeni plato u razini Maksimirske ulice, dok se prema jugu spušta u sustav trgova, stuba i javnih sadržaja smještenih u njegovu podnožju. Transparentna, konveksna ovojnica od PTFE tekstila prati čelična rebra i obavija valovito oblikovan tribinski prsten, stvarajući lagan paviljonski volumen. U anketnom dijelu sportske dvorane, atletika i rekreacijski sadržaji raspoređeni su uz središnju pješačko-biciklističku os, a Borongaj se oblikuje kao intermodalni terminal povezan s glavnim trgom kompleksa.
Stadion u obliku potkove otvara sjeverni kraj prema Maksimirskom parku i zadržava odnos gledališta s krajolikom kao temeljni prostorni motiv. Tribine, krov i drvena konstrukcija oblikuju zaobljeni volumen prekriven zelenilom, dok povišeni most-opservatorij uokviruje pogled prema parku i služi kao javna šetnica i vidikovac.
Ponavljanje trapezoidnih konstruktivnih modula oblikuje stadion kao nepravilni kontinuirani prsten čija dijagonalna mreža istodobno nosi krov i određuje izgled pročelja. Naborana ovojnica obavija kompaktnu tribinsku zdjelu, dok sjeverni trg u obliku kapi i južni povišeni krajobraz omogućuju pristup na dvije razine. U anketnom dijelu sportske građevine postavljene su kao izdvojeni paviljoni unutar „polja u šumi”, povezana ozelenjenim krovom iznad garaže, livadama i infrastrukturnom osi prema Borongaju.
NAGRADA (291.200,21 €) Rad se ističe izrazito učinkovitim i dobro uravnoteženim urbanističkim konceptom, utemeljenim na istodobnoj prisutnosti intenzivno urbanog i intenzivno zelenog karaktera. Sportski grad oblikovan je kao integrirani sustav autonomnih arhitektonskih figura smještenih unutar kontinuiranog pejzaža. Posebno je uvjerljivo prepoznavanje glavnih urbanih pravaca: dijagonalne veze od prometnog čvorišta Borongaj, preko koso postavljenog atletskog stadiona, prema glavnoj osi parka Maksimir. Prometno čvorište nadilazi svoju infrastrukturnu ulogu i postaje velika javna platforma i ceremonijalni ulaz u kompleks – mjesto okupljanja i pripreme za sportski spektakl. Identitet i duh izvornog stadiona Maksimir polazište su za koncepciju ovog prijedloga. Tribine su oblikovane kao niz lomljenih ploha koje istodobno nose krov, organiziraju komunikacije i uokviruju ulaze prema gradu i parku. Kompaktna forma gledališta zadržava zatvorenu i intenzivnu atmosferu utakmice, dok procjepi između tribina otvaraju stadion prema okolnoj šumi i javnim prostorima. U širem obuhvatu atletski stadion, sportske dvorane i prometni sadržaji postavljeni su kao autonomni volumeni unutar kontinuiranog šumskog pejzaža koji povezuje park Maksimir i Borongaj.
Izložena nosiva konstrukcija određuje identitet stadiona. Prozirna ETFE i polikarbonatna ovojnica obavija tri tribine, dok se sjever izdvaja kao zatvorena akustička školjka s jedinstvenim navijačkim sektorom. U anketnom dijelu stadion, kompaktni kamp Svetice i borongajsko čvorište organizirani su kao tri jasno odvojene cjeline, povezane nizom trgova, zelenih površina i pješačkih pravaca.
Stadion je uzdignut unutar parka, pri čemu su teren i donji prsten gledališta ukopani u oblikovani teren, dok se iznad njih uzdiže lagana transparentna konstrukcija gornjih tribina i krova. Baza stadiona oblikovana je kao kontinuirana topografija. U anketnoj zoni sportski su sadržaji smješteni uz rubove, čime se oslobađa središnja pješačka os koja povezuje Maksimirsku ulicu, sportske dvorane, atletske sadržaje i javni trg iznad terminala Borongaj.
Slojevito pročelje od vertikalnih lamela, uvučenih terasa i zelenih niša obavija zaobljeni volumen stadiona, dok široki bijeli krov oblikuje kontinuirani prsten iznad tribinske zdjele. Vanjski ophodi i javni sadržaji raspoređeni su kroz više razina, uspostavljajući postupni prijelaz između građevine i parka.