Ovih 6 deserata slastičari nikada ne naručuju u restoranima: Velika je vjerojatnost da nisu svježe napravljeni
Kolači i pite, keksi i torte, tartovi i slastice... ovi užitci dar su kulinarske znanosti na kojem možemo zahvaliti slastičarima. Posebno obučeni u znanosti pečenja, a često i u umjetnosti kuhanja, ovi profesionalci posvećuju svoje karijere tome da obroci u kojima uživamo završe najslađe moguće. Međutim, u nekim restoranima i kafićima postoje standardne ponude koje često čine slastičare opreznima kada je riječ o trošenju teško zarađenog novca na nešto što bi moglo biti razočaravajući izbor. "Ako je restoran dio lanca, pretpostavila bih da je većina deserata pripremljena u nekoj komercijalnoj kuhinji izvan lokacije", rekla je slastičarka Amelia Geist, piše HuffPost.
To je zato što restorani u vlasništvu korporacija moraju zadovoljiti široku publiku i osigurati dosljedno pečenje u svim svojim lokacijama, što obično dovodi do sigurne, ultra-tradicionalne ponude, smatra Ricky Saucedo, izvršni slastičar u atlantskoj Pata Negra Mezcaleriji. Ako vidite izloženu tortu s jasno označenim, savršeno ujednačenim linijama za rezanje, velika je vjerojatnost da dolazi iz veleprodajne pekare specijalizirane za preprodaju. "Ako je to manji restoran usred ničega, naučila sam da deserti običnu nisu pripremljeni u kuhinji jer si većina restorana ne može priuštiti imati slastičara", rekla je slastičarka Claudia Martinez. No, nisu svi znakovi masovno proizvedenih kolača ovako očiti.
Cheesecake: Za Martinez je klasična torta od sira jedan od najvećih pokazatelja da bi mogla biti u restoranu za masovno tržište ili turističkoj zamci. "Išao sam u jedan restoran koji je poznat po svojim tortama sa sirom. Kupio sam tortu i rečeno mi je da pričekam najmanje dva sata da se odmrzne jer su ih dobili smrznute", rekao je slastičar Gus Castro. Restorani sa slastičarima mogu ponuditi vrhunske interpretacije tradicionalnog favorita, ali to još uvijek nije zaštita od greške. "Tijekom dva različita iskustva, dobio sam pokvareni kolač od sira, a možda su zaboravili na šećer u jednom od njih!", rekao je Saucedo. Otada je postao nepovjerljiv prema tortama sa sirom.
Crème Brulée: "Crème brûlée jedan je od deserta koji nikad ne naručujem. Većina restorana koristi bazu u prahu za izradu te koristi imitaciju vanilije da bi smanjili troškove i sakrili lažnost baze u prahu. Obično je prepečeno i zrnasto, nikad pravilno spaljeno i u 99 posto ukrašeno jagodama, što je tako staromodno", rekla je slastičarka Daniella Lea Rada.
Brownie: "Nikada ne naručujem brownieje ili pite iz restorana za desert. Ovo su neki od deserata koji mi se čine kao da su napravljeni komercijalno, umjesto od nule", rekla je Geist. Istaknula je i da je jednostavno i isplativo kupiti mješavinu za brownieje koju možete ispeći kod kuće za bolje rezultate. Preporučuje dodavanje ekstra komadića čokolade ili sloja kikiriki maslaca da bi bili bogatiji te ostavljanje izbora za desert u restoranu za nešto posebnije ili teže za pripremiti.
Lava kolač: Lea Rada svoju čokoladu shvaća ozbiljno i iz tog razloga nikada neće naručiti topljeni lava kolač. "Obično imaju okus po umjetnim pojačivačima okusa", rekla je Carelys Vasquez, izvršna slastičarka u Forth Hotelu u Atlanti. Martinez je ponovila pritužbe na kvalitetu i rekla da "obično budu masovno proizvedeni i prodani po visokoj cijeni". Savjet Lee Rade kada naručujete bogate čokoladne deserte je obratiti pozornost na opise, jer slastičari vole naglasiti svoje sastojke, poput postotka korištenog kakaa.
Pita: Nema ničega boljeg od svježe pečene pite, no nažalost, mnogi slastičari ne vjeruju pitama koje se pojavljuju na jelovnicima za deserte i navode ih kao najčešće vanjski nabavljene deserte. "Osim ako nisu navedene na jelovniku kao sezonski specijalitet, često se nabavljaju iz komercijalnih izvora jer su izvrsne za restorane jer ih je lako pohraniti i držati svježima u zamrzivaču", objasnila je Geist. Osim toga, to je zadana postavka za nešto što "restorani kupuju i ima nisku cijenu, a naplaćuju lude iznose", rekao je Castro. Vasquez je navela da izbjegava pitu od višanja jer se "ona obično oslanja na pojačivač okusa umjesto na pravo voće", ali najviše kritika izaziva pita od limete. "Razočaravajuće, bez kreativnosti, previše slatko i obično smrznuto", rekla je Martinez, a Lea Rada je rekla da je zgrožena "mekim koricama, previše slatkim limunovim kremama i umjetnim esencijama."
Loše garnirani deserti: Svi vole malo šlaga, zar ne? To je očigledno pogrešno, prema slastičarima. "Zvjezdica od šlaga s ukrasom od mente, jagode narezane poput ruže. Ovo su znakovi da je desert možda isporučio komercijalni pekar", otkrila je Martinez. Ono što joj slabo, generičko, jednoliko posluživanje govori jest da desert nema osobu s profesionalnim iskustvom u dekoriranju koja se brine za vaš zadnji slijed. S druge strane, previše ukrasa također govori o neiskustvu. "Deserte koje nikada ne bih naručio su oni koji očito imaju previše šećera, poput karamele, čokoladnog umaka, komadića slatkiša... Da biste uživali u punom iskustvu obroka, desert treba biti lagan i dovoljno sladak da ga ljudi zapravo mogu završiti", zaključio je Castro.
