Kako su liniju nekad držale naše mame i svjetske zvijezde: Ovo je 8 najpopularnijih dijeta devedesetih
Davno prije Ozempica i sličnih lijekova s mršavljenje za kojima danas posežu svi koji žele izgubiti pokoji kilogram, devedesetih i početkom dvijetisućitih, naše mame, ali i brojne zvijezde do idealne linije dolazile su pomoću različitih dijeta. Posebni režimi prehrane reklamirali su se časopisima, TV emisijama, a savjeti prenosili s prijateljice na prijateljicu.
Umjesto injekcija i aplikacija za brojanje kalorija, tada su vladale dijete s jasnim pravilima, često vrlo stroge i ponekad prilično upitne. Mnoge žene pamtit će ih po izrezanim tablicama iz magazina i kopiranim jelovnicima. Zvijezde su ih popularizirale kroz intervjue i crvene tepihe, a naše mame kroz razgovore na kavi i isprobavanje 'provjerenih' metoda pred ljeto.
U isto vrijeme, devedesete su bile i razdoblje velikog marketinga: light proizvodi, nemasni jogurti i 'čarobni' napitci bili su posvuda. Danas na te trendove gledamo s odmakom. Neke od tadašnjih ideja imaju smisla, neke su bile ekstremne, a neke su jednostavno bile moda. U nastavku su dijete koje su obilježile devedesete.
Atkinsova dijeta (low-carb): Atkins je bio sinonim za 'ne jedi kruh i tjesteninu' i zato je mnogima zvučao kao revolucija. Ideja je bila drastično smanjiti ugljikohidrate i osloniti se na proteine i masti, što je često dovodilo do brzog početnog pada kilograma. Kritike su se uglavnom odnosile na restriktivnost i to što su neki ljudi pretjerivali s masnom hranom umjesto da slože uravnotežen jelovnik.
Zona (The Zone Diet, 40-30-30): Zona je pokušala donijeti “znanstveni” štih: omjer 40% ugljikohidrata, 30% proteina i 30% masti. Bila je popularna među onima koji su voljeli strukturu jer je nudila jasne smjernice i kontrolu porcija. U praksi je zahtijevala dosta planiranja, pa su je mnogi držali kratko, sve dok ne bi došlo prvo veće druženje, put ili stresni tjedan.
Dijeta s niskim udjelom masti (low-fat era): Devedesete su bile zlatno doba '0% masti' i 'light' etiketa, uz uvjerenje da je masnoća glavni krivac za kilograme. Ljudi su kupovali nemasne jogurte, krekere i dresinge, često ne primjećujući da su u njima znali biti dodatni šećeri i aditivi radi okusa. Mnoge mame pamte taj period po siru 's malo masnoće' i grickalicama koje su djelovale 'dijetalno', ali su se lako pretvarale u previše kalorija.
Kupus dijeta (cabbage soup diet): Ako postoji dijeta koja vrišti 'devedesete', to je ona s kupus juhom. Koncept je bio jednostavan: nekoliko dana jedete uglavnom juhu od kupusa uz strogo zadane dodatke, s obećanjem brzog pada kilograma. Rezultati su često bili kratkoročni (uglavnom voda), a mnogi su je pamtili po umoru, monotoniji i ne baš glamuroznim nuspojavama za probavu.
Scarsdale dijeta: Scarsdale je bila klasična 'plan dijeta' s preciznim jelovnicima i vrlo malo prostora za improvizaciju. Temeljila se na restrikciji kalorija i ugljikohidrata te na visokoproteinskim obrocima, što je davalo brzo mršavljenje, ali i osjećaj stroge discipline. Mnogi su je voljeli jer je bila jasna i bez filozofije, a mnogi su je mrzili jer je bila teško održiva.
Dijeta po krvnim grupama: Ova je dijeta bila hit jer je nudila priču: 'tvoje tijelo ima plan, samo moraš jesti prema krvnoj grupi'. Ljude je privlačila ideja personalizacije, iako su jelovnici često značili izbacivanje cijelih skupina hrane bez čvrstih razloga. U praksi je kod nekih funkcionirala jer je smanjila kaotično jedenje i potaknula kuhanje kod kuće, a ne zato što je krvna grupa čarobni kompas prehrane.
UN dijeta: UN dijeta temeljila se na razdvajanju namirnica po danima – proteinski, škrobni, ugljikohidratni i voćni, u ciklusu koji se ponavlja. Bila je hit jer je imala jasna pravila i psihološki mamac u obliku dana kad 'smiješ' tjesteninu, kruh pa čak i desert. Kritike su uglavnom išle na račun toga da razdvajanje samo po sebi nije čarobno, a voćni dan i pretjerivanje na 'UH dan' kod nekih su vodili u glad, oscilacije i kasniji povrat kilograma.
Dukan dijeta: Dukan dijeta postala je popularna jer je obećavala brzo mršavljenje kroz vrlo visok unos proteina i minimalno ugljikohidrata, uz faze (napad, krstarenje, konsolidacija, stabilizacija). U praksi je mnogima davala brze rezultate na početku jer je bila restriktivna i smanjivala apetit, ali je zahtijevala disciplinu i često je bila monotona.
