Zašto smo navijali za Obamu

Amerika je u noći od 4. na 5. studenoga ponovno bila uzor ostatku svijeta. Uzorna je bila spektakularna pobjeda demokratskog predsjedničkog kandidata Obame, kao i prihvaćanje poraza republikanca McCaina. Uzorno je bilo rezoniranje američkih birača, koji su se izdignuli iz nepisanog pravila da predsjednička vlast može doći u ruke samo “waspova” (bijelih protestanata anglosaskog podrijetla).

Izabravši uvjerljivom većinom Afroamerikanca, koji se izjašnjava kao kršćanin, ali s muslimanskim backgroundom, Amerika je pokazala da se odmaknula od stereotipa i predrasuda, da multikulturalnost koju propagira izvan svojih granica primjenjuje i na domaćem tlu. Jasno da taj zaokret nije došao preko noći, da je na neki način rezultanta niza sitnijih pomaka unutar dugogodišnjega stremljenja u koje su ugrađena, na primjer, i neka tragična politička ubojstva i izbor prve žene na mjesto državne tajnice. A jasno je i da su Obaminu pobjedu iznjedrile ne samo duga i po mnogo čemu nova izborna kampanja nego i opće okolnosti u kojima su održavani izbori.

Pod republikanskom administracijom Amerika je strahovito puno izgubila na ugledu, ponajprije zbog vanjske politike i rata u Iraku, a pri kraju Bushova mandata zemlja je postala epicentar svjetske financijske krize. U tim okolnostima američki su se birači izjasnili za odmak od stila Bushove administracije, a u korist promjena koje obećava izbor mladog pravnika Obame, nasuprot tradicionalnijem i starijem McCainu.

Enormna su očekivanja od Obame. On bi trebao obnoviti optimizam bez kojeg je nemoguće oporaviti ekonomiju, vratiti povjerenje na financijska tržišta i ispraviti sve vanjskopolitičke krivine koje ostavlja Bushova administracija. Moglo bi se reći da su ta očekivanja globalnih razmjera, da se ne zaustavljaju unutar američkog nacionalnog korpusa. Od Obame puno očekuju milijuni njegovih navijača izvan Sjedinjenih Država, a među takvima je i većina hrvatskih građana.

Prema anketi koju je Večernjak proveo prije dva tjedna na 500 ispitanika, 74 posto Hrvata navijalo je za Obamu, a smo 12 posto za McCaina. Iako nemaju puno dodira ni sa svjetskom financijskom krizom ni sa stanjem u Iraku, prema istoj su anketi hrvatski građani u vrlo malom broju (tek oko 14 posto) bili ravnodušni u odnosu na mogući ishod američkih izbora. Bilo im je stalo da novi američki predsjednik postane Obama iako im se Bush morao urezati u pamćenje podrškom za ulazak u NATO i povijesnim govorom na Markovu trgu.

Zašto su Hrvati bili za Obamu? Vjerojatno zato što se i u uvjetima promijenjenog odnosa snaga na svjetskoj geopolitičkoj mapi osjećaju komotnije s moćnom i uglednom nego s oslabljenom Amerikom. Od Obame se očekuje da poštuje rastući utjecaj drugih zemalja, Rusije, Kine, Indije, da pridonosi jačanju Europe, ali i da s partnerske pozicije osnaži američko liderstvo.

Gledajući zaposlenika jednog od zagrebačkih šaltera za poslovanje s građanima, koji je jučer u oduševljenju Obaminom pobjedom na rever zataknuo značku s američkom i hrvatskom zastavom, čini mi se da su Hrvati imali i neke druge motive. Sasvim je moguće da su na američku izbornu utrku projicirali neki svoj osjećaj za političku pravdu, sustav vrijednosti kakav priželjkuju i u svom okruženju. Američki optimizam jučer je dotaknuo i ove krajeve iako je za ovdašnju neposrednu budućnost, upravo u ovom specifičnom trenutku, presudnije na primjer ponašanje susjedne Slovenije, koja je još jednom aktivirala kočnicu prema Hrvatskoj u pregovorima s EU. Ali jučer je bio dan nade u američke demokrate i to raspoloženje ništa nije moglo pokvariti.