Zasad se mete ispred SDP-a

SDP je na ove izbore trebao izaći sa sloganom "Važno je sudjelovati". Ta krilatica adekvatan je potpis na mlaku uvertiru kojom je ta stranka počela izborno natjecanje. Zaziranje od sustavne negativne kampanje, propuštanje sigurnih šansi i plasiranje slogana koji je bio poznat mjesecima prije izbora, slaba je demonstracija "snage". SDP-ov tim možda će kazati da je razložna i smirena kampanja stvar civilizacijske razine. To nije sporno.

No, kvaliteta kampanje ne mjeri se samo težinom argumenata, nego prije svega atraktivnošću poruka, njihovom snagom uvjeravanja i, na kraju krajeva, brojem inkasiranih glasova. Jer da je samo do sadržaja, a ne i do stila, teško da bi Budiša izgubio izbore 2000. U SDP-ovoj priči zasad jednostavno nedostaje kompaktnosti i pozitivne žestine koja bi iz biračkog tijela isisala onih nekoliko ključnih postotaka. Sportsku igru na kojoj SDP inzistira valja cijeniti, ali njihovi potencijalni birači sigurno im ne bi zamjerili da u kampanji prepoznaju i nešto strasti za pobjedu.

HDZ-ova kampanja, iako izvedbeno nemaštovita, bolja je zato jer je energičnija i tehnički dorečenija. Ako nemaš briljantnu ideju, onda ideš na provjerenu tehničku korektnost. HDZ-ovi plakati upravo su to  gotovo školska kombinacija napada i samohvale.

HDZ se u prvoj fazi kampanje pokazao boljim u još jednoj iznimno važnoj kategoriji  nametanju tema. U nekim priručnicima političkog marketinga može se pročitati da onaj tko nametne temu dobiva izbore. Stvari, na sreću, nisu tako jednostavne, no nije nevažno o čemu će se u kampanji govoriti i pred čijim će se vratima mesti. Britanska Laburistička stranka 2001. godine vodila je utrku za svoj drugi mandat. U strahu da će im konzervativci početi kopati po prljavom rublju, na samom početku kampanje laburisti su krenuli s pričom "Ne vraćajte se u mračno doba thatcherizma, u doba visoke inflacije i visokih kamata" i prebacili lopticu suparnicima.

HDZ-ovo banaliziranje SDP-ova prijedloga za oporezivanje kapitalne dobiti i dekriminalizacije lakih druga sličan je primjer skretanja pozornosti. Osim toga, Sanader nije tratio vremena da poentira baš na svemu što bi im moglo ići u prilog, čime je doveo HDZ u poziciju da nameće tempo kampanje. Pritom ipak ne treba zaboraviti da HDZ uživa izrazitu naklonost nekoliko medija, što mu otvara golem manevarski prostor na štetu drugih stranaka. No, zbog toga još više začuđuje odluka SDP-a da nefiltrirane medije, prije svega plaćene oglase, ne koristi, barem zasad, na življi i dinamičniji način.

A što je s manjim strankama? Začudno niska razina produkcije plakata, retuširane fotografije i gomila ispraznih poruka koje se odnose na sve podjednako i ni na koga posebno zaista se mogu protumačiti jedino kao podcjenjivanje hrvatskih birača. Uostalom, ako je veseli Pankretić s jabukom najinventivniji plakat, onda na ostale zaista ne treba trošiti riječi.

Sve u svemu, ulazak u kampanju obilježile su komunikacijska nadmoć HDZ-a, neshvatljiva suzdržanost SDP-a i otužna parada retroplakata. Biračima preostaje nadati se da lasta ne čini proljeće, a plakat kampanju te da će se ona prava marketinška artiljerija aktivirati tek s početkom službene kampanje.