Tramvajsko okretište na Ljubljanici, popularno zvano Remiza, nedavno je proslavilo svoj 90. rođendan, a mi smo u više navrata pisali kako mu je prijeko potrebna obnova. Prolaskom kroz ogromne hangare i garaže može se vidjeti zub vremena, hrđave elemente koji vise i prijete zaposlenicima, a kad padne kiša, prostori prokišnjavaju i poplavljuju. Tramvajske su pruge dotrajale, pločnici puni rupa, a prizoru dotrajalog prostora snažan kontrast daju novi, netom kupljeni tramvaji koji su početkom prošle godine počeli prometovati gradskim ulicama. Štandovi koji se nalaze preko ceste također su mahom zatvoreni.
O izuzetno lošem stanju čuvene Remize na društvenim mrežama oglasila se i Ema Culi, zastupnica u Gradskoj skupštini iz redova koalicije HDZ-DP-HSU. Posjetila je Ljubljanicu i objavil svoja opažanja. – Ne mogu se oteti dojmu da ovaj prostor izgleda gore nego 1980. godine kada sam kao studentica boravila u Zagrebu. Tada je Remiza imala život, a danas ima ruševine i obećanja.
Sjetimo se kampanje za lokalne izbore iz 2021. godine. Možemo i SDP su tada, prije pet godina, gromoglasno najavljivali - "Obnova okretišta na Remizi odmah u prvoj godini mandata". Obećavali su kvartovski trg, modernu infrastrukturu... Što imamo danas 2026. godine? Trule kućice!
Drvena kućica s nadstrešnicom, koja je nekad služila za prodaju karata, danas je trula olupina. No, stvar je puno gora od estetike jer su krovne ploče u takvom stanju da postoji opravdana sumnja na opasni azbest! Dok se materijal mrvi na glave putnika, vlast šuti o mogućoj ekološkoj ugrozi u srcu Trešnjevke. Pametna klupa koja je prolupala stoji razbijena, ogoljenih žica, ruglo usred "europske metropole". Toliko o njihovoj digitalizaciji i modernizaciji.
Kao zastupnica u Gradskoj skupštini Grada Zagreba pitam se tko će odgovarati ako se ovo sruši ljudima na glavu?Tko će odgovarati za zdravlje građana koji udišu čestice s ovog krova? Ovo nije samo neispunjeno obećanje iz 2021. Ovo je nepoštivanje građana koji ovdje svakodnevno ostavljaju svoje zdravlje i strpljenje. Zagreb zaslužuje bolje od "Tehničkog muzeja" na otvorenom! – poručila je na svom Facebook profilu.
Spremište se tridesetih godina, za otvorenja, zvalo Vurovčica, prema lokalitetu i obližnjoj ulici koja i danas nosi isto ime, a u njenu su kompleksu izgrađeni suvremena radionica za proizvodnju i održavanje tramvaja, upravna zgrada s večernjom blagajnom te prostori za izobrazbu prometnog osoblja. Središnji dio činile su dvije armiranobetonske hale kapaciteta 180 vozila, što je u to doba bila itekako impresivna brojka.
Do danas zadržalo svoj prepoznatljiv izgled, s dva armiranobetonska luka širine 25 i visine 7 metara. Dolazak pruge i otvaranje spremišta potaknuli su ubrzani razvoj Trešnjevke, a naziv Remiza postao je sinonim za okretište i tramvajsko srce na Ljubljanici. Opjevana je i u baladi koju je napisao Drago Britvić, a uglazbio i otpjevao poznati šansonijer Zvonko Špišić. – Treba biti blizu kad prvi tramvaji napuštaju Remizu – samo je jedan od stihova poznate Trešnjevačke balade.